Ono kad podigneš glavu i vidiš sunce razlomljeno među granama. Samo to - sunce zapelo u krošnju, sunce koje proviruje, bori se, juri prema zemlji.
I ono kad se vjetar sjuri s brda. I taj zvuk, taj žamor, to šuštanje... I krošnje koje se svijaju. I lišće koje se vrti oko nas. I sve, taj svijet, to sunce, moj dlan na mekoj mahovini, šuma i njeni meki prsti vlage. Sve to i još osmijeh.
Sve to, i još ruka u ruci, dlan na dlanu, tvoj dodir koji odzvanja, odzvanja, odzvanja...
...danima.
Post je objavljen 13.04.2015. u 10:12 sati.