Snivam tragove u dvorcu od pijeska
ispod stabla stare smokve
u srcu...
Dušo draga...
Tko će dočekati prosinac, dodir usana
i toplinu osmjeha?
Tko će mi pomoći, da te nađem
ako stignu godine
i zamru sjećanja?
Bojim se dušo moja,
bojim se godina i ovih bora na licu.
Bojim se,
da će jesen biti jača od mene,
jača od moga uma.
A dala bih,
dala bih zlatnim nitima uresiti tvoje tragove,
snenim pahuljama
da prekriju moje srce
zalede
samo da opet vidim tvoje lice
u dvorcu od pijeska,
urezanom u srce
ispod stabla stare smokve...