Marketing
Šlapoid
Ne znam koliko vam je poznat literarni opus kultnog pisca Veselka Tenžere (1942.-1985.). Postao li je 'kultni' zato što je umro relativno mlad ili pak su njegova djela zaista vrijedna divljenja koje mu upućuju mnogi, ne znam. Nisam dovoljno 'potkovan' da sudim o tome. Pročitao sam tri njegove knjige, (Sloboda u rezervatu, En passant i Pisma Ivani), a čitat ću ga s vremenom na vrijeme i nadalje. 'Pisma Ivani' nisam pročitao do kraja. Ispunjena je mukom koju je proživljavao u JNA (u godini kad sam i sam 'služio' vojsku, on na Visu ja u Bijeljini) odvojen od svoje Ivane. Previše me podsjećalo na pisanje zaljubljenog mladca koji na svojim plećima ne može podnijeti teret 'gluposti' koje su sastavni dio svake vojske svijeta i odvojenost od svoje ljubljene. Uz to, i meni je vraćala neke uspomene iz tog perioda kojih se nerado sjećam iako nisam ni približno doživljavao tu vojsku tako tragično kao on. Nije čudno, on je ipak bio literata, ja tehničar. Ah da, mene kod kuće nije čekala voljena osoba.
Jedno mu ipak moram priznati. Imao je nevjerojatan dar da secira negativnosti društva, u njegovo vrijeme samoupravni socijalizam sedamdesetih godina prošlog stoljeća, i sve devijacije koje su proizlazile iz primitivizma, neobrazovanosti i niskog kulturnog nivoa dobrog dijela puka. I onog s dna i onog s vrha. Uzgred, sve te njegove opservacije vrijede i za današnje društvo, čime se samo pokazuje (a možebitno i dokazuje) da su neke stvari nepromjenljive bez obzira na društveno uređenje.
Kao potvrdu te tvrdnje, od pročitanih feljtona u knjizi „En passant“, navest ću samo kraći odlomak iz trećeg dijela knjige pod naslovom „Šlapoid“. U njemu, na svoj specifičan način, opisuje trend u odnosima žene i muškarca, a koji je danas, mišljenja sam, izraženiji nego što je bio u vrijeme kad je feljton pisao.
Evo što piše:
Mnogi duhovno lijeni muškarci, osupnuti posebnom inteligencijom žena, smjerno su zauzeli njihove bivše uloge, postajući nekom vrstom modernih hanuma. Oni još, po prirodi posla koji obavljaju na društvenoj sceni, figuriraju kao muškarci, premda su poodavno u privatnim relacijama, u stanu, postali „supruge“, nježniji spol kojeg još samo brijači aparat meće uz atribute spola kojemu pripada. Za ovu priliku takva muškarca nazvat ćemo - ŠLAPOID, shvaćajući ga negativno, jer je upravo šlapoid spriječio bitniju afirmaciju žene, tako što joj je prepustio svoju staru ulogu, već istrošenu i neefikasnu. On je, na neki način, opteretio ženu i svim negativnim stranama svoje bivše uloge, onim represivnim, egoističnim, konzervativnim; nije imao snage dijeliti s njome njezinu slobodu. Radije je postao rob nego njezin drug i ravnopravan sudionik u drami svakodnevice.(naglasak s.c.)
Vjerujem, poštovani blogeri, da vam neće biti teško u ovom odlomku naći sličnosti s jednim ovovremenskim bračnim parom iz javnog života koji je trenutačno u žiži zanimanja puka. O onima iza zavjese ne možemo znati, jer o njima se u masmedijima ne piše.
Jednako tako se nadam da će ovaj tekst, možebitno, u vama pobuditi želju da u ruke uzmete neku od njegovih knjiga, ako već do sada niste, i sami se uvjeriti čitajući, koliko su bile dalekovidne i bezvremenske njegove opservacije o životu koji živimo i ljudima s kojima živimo.
Post je objavljen 10.04.2015. u 21:12 sati.