Roman na preko 300 stranica koji govori o teškom životu u Sovjetskom Savezu i potrazi za boljim životom u Njemačkoj. Priča prati tri žene, majku, kćer i unuku. Glavni lik je majka, Rosalinda, a sve započinje šokantnim saznanjem da je njezina kći Sulfija, koja još pohađa školu, trudna. Pokušava na sve narodne načine da Sulfija pobaci, međutim na kraju se dijete ipak rodi. Mala Aminat. I postaje središte života, dijamant, odjednom se sve vrti oko nje.
Već dugo nisam čitala tako zanimljiv roman. Svaka rečenica, baš svaka rečenica je zanimljiva, odiše duhovitošću i životnošću, toplinom, a na kraju se sve pretvara u svojevrsnu tragediju. Također, gotovo pa ništa nije predvidljivo, knjiga se čita u dahu.
Autorica knjige je iz Rusije, Alina Bronsky, ondje je rođena, a s 13 godina se preselila u Njemačku gdje i danas živi.
Samo jedan citat, i to posljednja rečenica iz knjige:
Radije sam čistila skorene ostatke hrane s metalnih površina i poslala nijemu zahvalu Bogu, posve automatski, iz pristojnosti, da se samome sebi ne učini posve beskorisnim.
Post je objavljen 10.04.2015. u 12:38 sati.