Marketing
Pohvala površnosti
Obično ako mi padne na pamet neka knjiga, u gradskoj knjižnici se zbog nedostatka prostora nalazi u skladištu, a skladište je već neko vrijeme nedostupno zbog opasnosti od urušavanja, tako da zadnje vrijeme podižem uglavnom novije aktualne knjige. Jutros sam podigao putopisnu knjigu s mnoštvom fotografija mlade spisateljice koja je navodno već prošla 136 država svijeta. Usput sam razmijenio par riječi sa starom poznanicom tamo, kojoj nije jasan smisao žurnog muvanja po svijetu ne bi li se sad već dostigle neke čarobne cifre. Nikad se nisam slagao s logikom tipa, što duže boraviš na nekom području bolje ga upoznaš. Isto me ne fasciniraju "dubinske" pripreme prije odlaska na neko područje.
Nisam uopće ni probao čitati knjigu, a već mi je zanimljiva, puna je autentičnih fotografija s lica mjesta. U tekstu će mi dovoljno biti par anegdota. Legende kao npr. one o Srbima ili Apačima kao junačkim narodima me ni najmanje ne zanimaju. Kamo god sam putovao tražio sam najprije muzeje suvremene umjetnosti, poznatije klasične, bih obišao eventualno nakon ostalih prioriteta koje sam imao, recimo u Firenzi uopće nisam stigao. Dopuštam da drugi odrasli ljudi imaju druge interese i prioritete i dobro da je to tako.
Ove države koje gospodična ili gđa opisuje u knjizi nemaju baš muzeja i to ne mora biti slabost. Na osnovu fotografija već imam prvi dojam,nema previše teksta, pročitat ću što dama veli, ako me nešto zanima proguglati i istražiti dalje. Procjene jel naprednije stanovništvo Bangladeša ili Gabona baš me i ne tangiraju, kako izgledaju vecei već da.
Tko zna kako bih danas razmišljao da mi je svojevremeno kao nekim poznanicima, krenuh pisati frendovima, al nemam ja baš frendova, Žižek bio zanimljiviji od Sloterdijka.
p.s.
Fotke su svježe od jutros poput mladog češnjaka s tržnice koji površne goste uvijek zbuni i zamijene ga s mladom kapulom.
Post je objavljen 10.04.2015. u 11:59 sati.