Kada sagledam svoj život dosada, događaji koji su slijedili jedan za drugim smisleno su se slagali u savršenom redu, kao puzzle.
Kada razmišljam o mladoj sebi, kao da gledam drugu osobu... Bila sam kao loše uštimana gitara koja još nije pronašla svog svirača. Koračala sam kroz maglu svojeg Uma identificirajući se s ulogama koji nam dodjeljuje društvo.
Ipak, i tada, život je bio prepun lijepih trenutaka koji su se kasnije pokazali ključnima za Buđenje. I ništa ne bih mijenjala jer je svaki, najmanji djelić puzzle potreban da se dovrši slika. Nevjerojatno kako se neke stvari odigraju mnogo prije glavnog dijela koji još nije ni na obzoru..
Kao mala, često sam se pitala zašto smo ovdje, zašto postojimo, odakle dolazimo? Ima li života u svemiru? Čačkala sam i kopala po svemu ne bih li saznala odgovore.
Ono što sam mnogo godina kasnije spoznala jest da sam odgovore tražila na krivom mjestu – vani, umjesto Unutra...
Post je objavljen 09.04.2015. u 18:11 sati.