Marketing
Pietrapilosa ili Kosmati kaštel
Napokon malo slobodnog vremena za putopis. Inače je moja preporuka pisati isti dok je željezo vruće ali ja ovdje spašavam fotografije iz svog Eosa prije brisanja, a izlet je s početka godine.
Pietrapilosa doslovce prevedeno s talijanskog (pietra pelosa) znači dlakava - kosmata stijena što me odmah podsjeća na slavensku mitologiju i Velesa, ali ta bi stijena u tom slučaju trebala biti u podnožju brda.
Pietrapilosa je kaštel u urušenju koji je na samo granici grada Buzeta i općine Oprtalj u sjevernoj Istri. Nalazi se na klisuri ljeve strane kanjona u kojem teče potok Bračane koji se nakon dva kilometra uljeva u Mirnu. Istarska županija već nekoliko godina odvaja financije oko konzervacije nakon što ga je istražio arheolog Josip Višnjić ih Hrvatskog restauratorskog zavoda.
Iako se najbolji efekt postiže šetnjom od podnožja brda po putu koji je korišten od prapovjesti mi smo iskoristili komoditet činjenice da se može doći prometalom.
Kaštel umije biti dramatičan.
Sa sjeverne strane kaštela se nalaze pitomi zaseoci od kojih ovaj simpatičnog imena Žonti. U pozadini vrhovi Ćićarije.
Iako su temelji na čvrstoj stijeni oni cu se morali zaravnati sa kamenim pločama.
Unutar sklopa se nalazi crkvica Sv.Marije za duhovne potrebe vlastelina i posade. Više o crkvici na cvrgla blogu. Za prošlost kaštela isto tako Cvergla.
Ulaz u jezgru kaštela je zatvoren radi opasnosti od opadanja i konzervatorskih radova.
Ostaci merlature ili prsobrana na vanjskim zidinama.
Jedna apokaliptična.
Same zidine se odmah naslanjaju na živu stijenu grebena,
Jezgra gradine je imala do četiri kata.
Sa jednog od prozora se može vidjeti u daljini spoj kanjona u dolinu rijeke Mirne (treba podsjetiti da je Mirna bila plovna).
Neke presijeke nikad ne bi vidjeli da nije u urušenju.
Stepenice isklesane u stijeni.
Opće je poznato da kulturna baština prouzročuje apetit te je logična posljedica bila otići do zaseoka Kotli (i dalje u arealu Buzeta).
Postoji neki šarm u mjestima koji mirišu po opranom vešu zar ne?
U selu ima napuštenih kuća što pobuđuje određenu tugu ali s druge strane otkriva i neke detalje poput kapelica, niša i zanimljivih ugaonih kamena.
Umjesto slike klope koja je nestala prije uslikavanja (ruka je brža od blica) stavljam vam rijeku Mirnu . Sljedeće slike dolaze sa terena na Brijunima.
Živili mi bili !
Post je objavljen 09.04.2015. u 11:28 sati.