U suton, dok zvijezde se bude,
kad tijela smo odvojena svako,
ja htjela bih izaći iz sebe,
da pokrijem te sobom tako.
Pred smiraj dana u kom te nema,
noć mi prijeti opet dugom biti.
Ja htjela bih iz sebe izaći,
s usana ti žudnju piti.
I do zore samo moj da jesi,
nagost tvoju kraj sebe da ćutim.
Ja hoću, izaći ću iz sebe,
pokriti te ljubavlju što slutim.