Orion Lektor ustabilio se na nekom prašnjavom dnu,
sakrivajući se od neprijatelja.
Premještao je svoje vojnike, brojao žrtve,
mozgao i čekao najpovoljniji trenutak za pokazivanje.
Vrijeme napada i ratovanja je prošlo,
a iskustvo mu je sada služilo za obučavanje
generacija nove probrane djece koja su ga nekako spontano našla.
Nije više gubio vrijeme na nelogičnosti, krive drine i nemoguće misije.
Čuvao je preostale mudre godine na najmanjoj mogućoj frekvenciji rizika.
Onog trenutka kada se pokaže biti će spreman i djelovanjem promjeniti svijet.
Bio je zauzet ali gledao me s vremena na vrijeme.
Trebalo mi je dugo da nađem protuotrov za njegove čini
i kada sam ga pronašla nisam ga odmah mogla primijeniti.
Jer bila mi je draža ta ovisnička veza od bilo čega na svijetu.
Ja njegova jedina kraljica i muza i on moj,
zajedno povezani sa svim točkama na gorućoj čežnji stalno žedne ljubavi.
Kada sam htjela žrtvovati svoj život radi njegovog i kada mu je trebalo tijelo mogao me mjereno u treptaju leptirova krila ubiti, iz ljubavi to nije mogao.
Odlučio se za još jedan odlazak u rat, a mene je pustio da se koprcam u njegovoj prevelikoj košulji i iscjeljujem svijet.
To mi je prouzrokovalo ljutnju jer ostali su životi za iscjeljivanje svijeta,
a sada mi se činilo kako nisam kadra ni pokrivati fiziološke aktivnosti na dnevnoj bazi.
Željela sam smrt u koju odlazim gledajući u njegove oči bez imalo kajanja i muke kao što me gleda i sada.
Orione, ljubavlju vječnom te ljubim, otpuštam te.
Otpuštam te, otpuštam te.
Orione, prekidam energetske veze.
Prespavljujem te.
Oslobađam te sebe i sebe oslobađam tebe.
Ulazim u lakoću.
Lebdim na vjetru bez suvišnih zamaha krila.
Uživajući.
Oh divna slobodo neopisiva, spremna sam bez ovisnosti ljubiti druge.
Post je objavljen 07.04.2015. u 23:35 sati.