Moj obol dominantnoj kulturi u kojoj živim je da na današnji dan
zahrskam svoju prvu ovogodišnju rotkvicu i mladi luk.
Is nice.
***
Uraganske jačine vjetar nosi ljude po cestama i smeće po tek zazelenjeloj travi po kojoj niču tratinčice,
jedan od 3-4 cvijeta koje prepoznajem i mogu identificirati.
U još golom stablu ispred roditeljske zgrade,
lepetao je isprebijan balon lika Helou Mačkice. Neko ga je dijete valjda ispustilo iz ruke, i
taj balon ostat će tamo - zakačen deset metara iznad tla - narednih mjeseci i godina,
po svoj prilici.
"Vidi mačku na grani!" rekao nam je otac.
"Neće valjda skočiti na naš balkon, ima hrane tamo!" kriknula je majka.
Smijao sam se.
***
Hodao sam jutros gradom i uklanjao se vjetru iza zidova. Spazio sam krajičkom oka prijatelje u šetnji, ali
nisam bio sklon prepoznavanju i razgovoru, pa sam izbrisao taj podatak iz memorije,
as I do.
***
Napete su stijenke trbuha. Na njih sjeda veliko opterećenje.
Dan je čudnjikavo šupalj i vjetar huči kroz njegove koridore.
Vesele me u njemu fotografije koje mi u razmacima slijeću na telefon,
sestra na križanju Bulevara Santa Monika i Rodeo Drajva, i ispred kuće ujaka Phila na Bel-Aireu i
sve tako nekih filmskih toponima.
U L.A.-u je danas sunčano.
Post je objavljen 05.04.2015. u 20:37 sati.