Pregled posta

"Nikada ne smijete zaboraviti da je cosplay proizašao iz zabave" (by I.K.)

Organizator Yaoicona, umjetnik i gorući predavač o trans* i njihovim pravima u Hrvatskoj, Damyen le Fay najprije je cosplayer, a onda tek sve ostalo. Unatoč studiranju filozofije na filozofskom fakultetu, pronalazi vremena i za svoje cosplaye, kojima poklanja većinu svojeg vremena. Zašto i s kojim ciljem cosplaya, kako je postao poznatiji hrvatski cosplayer i na svjetskoj skali, koji su problemi koje uočava u cosplayanju u Hrvatskoj, upitali smo Damyena, dogovorivši s njime intervju prilikom njegovog "photosessiona" za njegovu facebook stranicu ( https://www.facebook.com/pages/Damyen-Le-Fay-cosplay-and-art/617557641674584?__mref=message_bubble), ali i za njegov profil na "worldcosplay" (http://worldcosplay.net/member/290798), portalu gdje se cosplayeri iz svakog kutka svijeta koji posjeduje internet mogu predstaviti svijetu.



Trnoviti report: Kada i kako si se počeo baviti cosplayem?

Damyen le Fay: Počeo sam još kao klinac, ali prvi pravi cosplay mi je bio prošlog pandakona kao Kuroko iz Kuroko no Basket.

Trnoviti report: Izrađuješ li ih sam, ili kupuješ? Možda neka kombinacija prvih dviju opcija?

Damyen le Fay: Ovisi. Ako je jeftinije kupiti onda kupim, ako je jeftinije napraviti onda napravim. Najčešće ih radim, a dodatne dijelove npr. kape, rukavice i slične ukrase kupim.

Trnoviti report: Cosplay je umjetnost, a ti si umjetnik zar ne? Imaš li neki cilj koji nastojiš postići svojom umjetnošću?

Damyen le Fay: Pretpostavljam da jesam. Glavni cilj mi je razveseliti ljude. Ona vrsta osmijeha i sreće kad vidite svog omiljenog lika u stvarnosti je ono što volim buditi u ljudima. Također malo uz to promičem i LGBT prava s naglaskom na trans* prava. U Hrvatskoj mi je jako dobro krenulo s obrazovanjem cosplay zajednice o tome, a i s uveseljavanjem mi također dobro ide.

Trnoviti report: Kako si uspio dobiti grupu obožavatelja na Tajlandu?

Damyen le Fay: Znači, u početku sam se besramno reklamirao (kao i svaki drugi umjetnik) i slučajno sam naletio na jednog Tajlandskog cosplayera koji je cosplayao isto što i ja i isto se besramno reklamirao. Naravno, pohvalio sam mu cosplay i dao mu par savjeta kako da ga učini boljim. Par dana nakon toga, imao sam grupu od jedno 5-6 obožavatelja tamo. Traže me ponekad da im radim "fansigns" i komentiram cosplaye i zapravo su me naučili kako i što sve trebam za veće svjetske konvencije.

Trnoviti report: Smatraš li da bi imao još veći uspjeh da nisi u Hrvatskoj?

Damyen le Fay: Da. Jer u Hrvatskoj nemamo cosplay studio, pola lijepih mjesta po zagrebu (primjerice botanički vrt) nije baš "legalac" za slikanje, jer ti treba dozvola koja košta 1500 na više kn. Dakle, nemam se nigdje slikati! A i fotografi naplaćuju poprilično nenormalno za to. Vani je to 100 kn po fotografiranju i doviđenja, a ovdje ti naplate: em ova prava, em ona prava, em još dio od prodanoga... Zato tražim više ove mlađe fotografe koji su se još voljni dogovoriti nešto ili one koji fotografiraju iz hobija pa im nije problem odvojiti pola sata- sat za slikanje bez da naplate (pošto još ne zarađujem pa mi je problem plaćati sve to što mnogo njih traži.). Volio bi biti u srbiji npr. gdje (čuo od kolega) isto tako imaju fotografe kojima je to samo hobi, ti fotografi slikaju cosplayere, ne traže neka specijalna prava na slike i čudesa (tj samo ih treba potpisat da su oni slikali). Ja mogu sa slikom što hoću, ali i oni je mogu isto tako koristiti za što god požele. To mi je ok. Također, u Srbiji su nekako više podržani i više mi se čini da se cosplayeri šalju van na natjecanja i slično. U hrvatskoj je to onako: sam si na sebi, snađi se, moli ljude da rade s tobom i tako. Nije mi pozitiva kao vani (čast izuzetcima s kojima radim. oni su sjajni). Brijem da bi se vani negdje puno prije mogao početi baviti i iskazati u tome jer bi imao više prilika i pomoći.

Trnoviti report: Smatraš li da još neki od cosplayera ovdje u Hrvatskoj, imaju potencijala postati poznatiji ostatku svijeta?

Damyen le Fay: Možda Charumati i ovi koji su trenutno maloljetni. (navodno postoje i neki stariji cosplayeri ali ih ne znam jer se kreću po sferakonu i slično, a ja sam više po ovim japanskim stvarima). A gle sve ovisi kakve ambicije imaš u cosplayu. Neki žele zaraditi, neki se samo žele slikati, a neki se samo žele natjecati.. a neki samo žele zabavu. Trenutno u hrvatskoj nema neke konkurencije i nema smisla za istom jer nas je premalo, trebali bi raditi zajedno da se nešto pametno pokrene (da olakšamo mlađim cosplayerima) i slično.

Trnoviti report: Koliko se angažiraš u cosplayu?

Damyen le Fay: 4-6 sati dnevno kad imam faks. 8 ili više preko praznika. Svaki dan radim na nečemu makar samo vježbao crtanje po tkanini ili šminkanje (koje mi ne ide koliko god ja vježbao).

Trnoviti report: Da li bi pomogao i kako, ostalim cosplayerima da dođu na tvoju razinu ukoliko te zamole ili izraze želju za tim?

Damyen le Fay: Da. Mislim da me baš i ne vole zbog toga, jer kad god vidim nekog s potencijalom počnem tu osobu ganjat da ide na snimanje samnom i da uči uz mene (jer i ja još učim). Često zaboravim da je dosta ljudi u tome samo zato jer su mladi i da im je to prolazna faza iako su dobri u tome. Traćenje talenta. Iskreno, lagano sam paranoičan što ima vrlo malo cosplayera s kojima se mogu fotografirati. Zna mi biti usamljeno. Također, idu mi na živce perfekcionisti. Cosplay je tu radi zabave i na prvo mjesto se stavlja zabava, a tek onda dolazi sve ostalo. Najlakše je izgubit volju za cosplayom ako si previše opsjednut detaljima (kao jako puno ljudi ovdje) i paničariš oko svake sitnice. Da mi netko dođe i izrazi želju za učenje uz mene ili rad samnom (i da je punoljetan ili ima dopuštenje od roditelja putovati) odmah bi prihvatio. Ali, kažem većinom su to još djeca kojima je to prolazna faza (čast iznimkama) ili još uvijek ne smiju van na snimanje jer roditelji ne daju. Trenutno pomažem jednoj curi (pitala me) oko perike i šminke i idemo na konvenciju u Munchen. Uglavnom je davim da se pojavljuje na događajima samnom, a trebali bi uskoro imat i neko snimanje. Ništa prestrašno, ali puno se putuje, vježba, šminka itd.

Trnoviti report: Na tvojoj zadnjoj konvenciji, Yaoiconu 2015., prisustvovala je čak i Reika, jedna od eminentnih imena cosplay svijeta. Imaš li kakvog cosplayera kao uzor?

Damyen le Fay: Sakuya me inspirirao da cosplayam. Ne znam kojeg je spola ni ništa, a i nevažno je. Jednostavno me ljepota tih slika i kostima i šminke i svega zajedno pokrenula u ovo. Najdraži cosplay ove osobe mi je Undertaker i ono nešto što liči na Kaita ali nisam sto posto siguran.

Trnoviti report: A tvoj osobno najdraži cosplay? Poklapa li se i sa tvojim najdražim likom?

Damyen le Fay: Moj najdraži cosplay je Judal iako ga nisam napravio kako treba (ali budem na ljeto) jer je bio jedan od prvih koje sam radio i doslovno sam se uživio u lika i napravio jako hrabre stvari koje nikad prije nisam (putovao, prilazio ljudima, a bio sam jako sramežljiv prije toga). Moj najdraži lik je Bakura iz Yu-gi-oh-a kojeg se još ne osjećam dostojno cosplayati. Koliko god je kostim jednostavan, perika i šminka su toliko komplicirani (a želim to savršeno napraviti) tako da će Bakura čekati još koju godinu da postanem profesionalniji.

Trnoviti report: Koja je tajna tvojeg uspjeha, ako ona postoji?

Damyen le Fay: Pa, uglavnom sam ekstremno entuzijastičan, drag prema ljudima (bar se trudim biti) i nikad ne odustajem. Uporno idem svojim putem onako kako meni paše. Usput se potrudim da razveselim ljude oko sebe. I besramno reklamiranje naravno.

Trnoviti report: Za kraj, što bi poručio svima koji coplayaju?

Damyen le Fay: Samo strpljivo. Jako strpljivo, samopouzdano i nikada ne zaboraviti da je cosplay proizašao iz zabave, tako da tu zabavu trebate širiti iz sebe dalje. Nema ništa ružnije od cosplayera s mrtvim pogledom i groznom osobnošću koji misle samo na sebe i vide samo sebe. I ne smijete biti sramežljivi. Morate se socijalizirati. Uživite se u lika i sve je lakše.


Fotografije od MMM photography (https://www.facebook.com/MMMPhoto?fref=ts)




Post je objavljen 04.04.2015. u 22:36 sati.