Memljivo miriši dan.
Ušao sam u njega tek oko podneipo, pomalo oklijevajući, zujava mozga.
I sjedio sam neko vrijeme s prijateljima, ritualno,
ali riječi malo su teže danas dopirale kroz pozadinsku buku.
Uranjao sam kasnije i sjekao vodu, trudeći isprati petak, i iznimno uživao u
napinjanju i istezanju ramenih i prsnih mišića - krasnog li osjeta!
Dan je pljuckao po meni kada sam izašao na beton, vlažeći kapljama crnu kožu jakne.
Čula su se do popodne nježno izoštrila, dovoljno da zamjećujem lijepu gnjilavu boju oblaka, sivih kao golublje krilo.
Vani vlada tišina.
***
Kiše stvarale su popodne koncentrične krugove na crnim lokvama crnoga asfalta
Netko je travi ispod mog prozora
zaboravio svoj prospekt Lidla,
tuljac koji je kisnuo.
***
Ja nikad neću biti dobar muzičar
niti dobar uživatelj muzike
jer jednostavno ne mogu pobjeći
ovome
tražim samo to i jedino to,
u svemu
ikad,
otkako sam naučio pokretati ručicu gramofona negdje
ubrzo nakon što sam prohodao, i opet
desetak godina kasnije,
kada sam naučio držati akustičnu gitaru
C-Am-F-G (7)
--- those magic fuckin changes...
Post je objavljen 04.04.2015. u 17:11 sati.