Moje ime je Krešimir Sučević-Međeral, po struci sam dr. lingvistike i hungarologije, trenutno zaposlen u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a radio sam honorarno i na hrvatskom RTL-u, kao suvoditelj kviza Tog se nitko nije sjetio. Ovo je blog mojeg putničko-pustolovnog projekta, u kojem namjeravam putujući isključivo kopnenim i morskim putem (dakle, vlakovima, autobusima, automobilima, brodovima te možda još pokojim prijevoznim sredstvom izuzev zrakoplova) prijeći put od Hrvatske do Novog Zelanda, i to rutom preko Srbije, Bugarske, Turske, Irana, Pakistana, NR Kine, Vijetnama, Kambodže, Tajlanda, Malezije, Singapura, Indonezije, Istočnog Timora i Australije. Budući da je predviđeno trajanje projekta 10 mjeseci, povratak će ipak biti zrakoplovom.
Predviđeni termin polaska je 4. travnja 2015. godine, a ciljani povratak tijekom veljače 2016.
Zašto uopće poduzimam takvo putovanje? Vjerujem da vam je poznat osjećaj kada sanjate o nečemu što zbilja želite, a svi oko vas vam govore da se spustite na zemlju. Meni jest. Nakon završetka studija koji me zanimao dobio sam posao u struci, bavio se nečim što načelno volim... ali u meni je jačao osjećaj da me put kojim sam krenuo sve više udaljava od ostvarenja nekih svojih dubokih želja i snova, kao i da ću, ako njime nastavim, imati sve manje prilika za provedbu tih želja u djelo. Nakon nekoliko godina unutrašnjih previranja osvijestio sam činjenicu da ne postajem mlađi i da će mi biti sve teže odlučiti se na takav korak ako ga nastavim odgađati. I tako sam se pokrenuo, kako ne bih čitav život žalio zbog nedostatka odlučnosti.
Putovanja su moja strast od malih nogu, još otkako sam kao klinac s majkom i kasnije kao novopečeni student s InterRail kartom obilazio europske zemlje, pa sve do suvremenijih putovanja, samostalnih ili u društvu prijatelja, po Zakavkazju, Iranu ili Kubi. No ovo putovanje za mene ima poseban značaj. Naime, dugo sam vremena zazirao od putovanja zrakoplovom. Razlog je bio strah od moguće nesreće i nepovjerenje u tehničku pripremu letjelice. Istovremeno, Novi me Zeland privlačio, kako svojom udaljenošću, tako i svojim prelijepim krajolicima. Bio sam svjestan da ću uz svoj strah od letenja vrlo teško vidjeti Novi Zeland. Osim ako... Osim ako ne pokušam do njega doći drugim putem. Kopnenim putem dokle ide, te potom ploveći onuda kuda ne ide. Prednost je nesumnjivo bila u tome da bih tako putujući osim Novog Zelanda vidio i sve ono što me od njega dijeli, te tako dodatno oplemenio svoje putovanje. Ideja se rodila (iako sam se u međuvremenu oslobodio zazora od letenja, činila mi se predobrom da bih je se odrekao), trebalo je samo doraditi plan. Uostalom, tako mi barem nitko neće moći reći da se spustim na zemlju. :)
Isprva najlogičnija ruta, ona preko Indije, morala je biti modificirana zbog specifičnih pravila Mijanmara, koji ne dopušta tranzit preko svog teritorija. Kako nisam želio koristiti brodski promet izuzev ondje gdje je apsolutno nužno, odlučio sam modificirati rutu tako da nakon Pakistana krenem prema zapadnoj Kini, te se potom kroz Kinu spustim u Vijetnam i dalje kroz Indokinu nastavim logičnom rutom preko Indonezije i Australije do Novog Zelanda.
Nakon što sam utvrdio rutu, trebalo je vidjeti koliko bi takav put potrajao ako bih odabrao umjereni ritam kretanja, pri kojem zastajem u onim mjestima na putu koja mi se učine zanimljivima, odlazeći usput i na izlete po njihovoj okolici, dok zadržavanje u tim mjestima ovisi o njihovoj veličini – od dan-dva za manja mjesta, do po nekoliko dana (katkada i cijeli tjedan) u većim gradovima. Računica je pokazala da bi mi u takvim okolnostima bilo potrebno oko 10 mjeseci za putovanje, ako ne bude neplaniranih okolnosti.
Naposljetku sam sastavio i okvirni troškovnik za planirano razdoblje, te je preostalo samo skupiti hrabrost i volju da se krene...
Svoje putovanje namjeravam dokumentirati u realnom vremenu (koliko mi to tehničke i vremenske okolnosti budu dopuštale), u formi putopisa. Dosada sam putopise objavljivao na blogu Psihoputologija, no kako se on nalazi na servisu koji ne dopušta pristup izvan Hrvatske, odlučio sam ovaj blog premjestiti na drugi servis. Nadam se da će mi on biti dostupan iz svih zemalja kroz koje ću prolaziti.
Do polaska na put ostalo je još tri dana, zamolit ću vas da se udobno smjestite i pripremite se za putovanje...
Post je objavljen 01.04.2015. u 18:04 sati.