Marketing
PUSTITE TITA NA MIRU!
(tekst od 24.03.2015, objavljena neznatno kraća verzija na www.virovitica.net 27.03. 201Ljubo R. Weiss: PUSTITE TITA NA MIRU!
Većini nas od 40 naviše trebalo bi biti jasno TKO JE BIO TITO! Umro je prije 35 godina, svi dosadašnji predsjednici Hrvatske – Franjo Tuđman, Stipe Mesić i Ivo Josipović – držali su Titovu bistu u svom uredu, predsjedničkim dvorima, nekada vili „Zagorje“. Ranijim predsjednicima RH bilo je također jasno tko je bio Tito i da njegove zasluge premašuju njegove minuse.
Meni će za nekoliko dana biti 66 godina, i mogu sada napisati da sam polovicu svjesnog političkog života živio uvjetno u Titovo vrijeme (od, recimo 1965 do 1990., dakle punih 25 godina, i pola, uvjetno rečeno u Tuđmanovo vrijeme, od 1990. do 2015.; isto, 25 godina; naime, i godine nakon njihove smrti pripisujem njima, iako se nešto govorilo o detitoizaciji, i još više, o detuđmanizaciji). Ova kolumna je ponešto zakašnjela je su priče o sklanjanju biste Tita s Pantovčaka već utihnule, no u sjeni Tita živjet ćemo svi mi stariji, dok smo živi.
Kolinda Grabar - Kitarović novoizabrana je predsjednica RH i uselila se na Pantovčak, a trebala je u Visoku. Istovremeno, deložirala je Titovu bistu (rad Augusta Augustinčića) i uz puno buke i publiciteta iselila ga u rodnu kuću, u Kumrovec.Njeno je pravo da si uredi ured kako ona želi, pa i da bistu Tita spakuje i pošalje u Muzej, njegovu rodnu kuću, no iselivši Tita s Pantovčaka, čini se,.učinila je najmanje dvije stvari:
1. iseljenjem biste Tita približila ga je srcima mnogih ljudi, pogotovo onih koji ne pate od amnezije,
2. iselivši Tita ipak je poslala poruke javnosti da ga nije ocijenila kao cjeloviti lik političara i državnika, već poslušala svog šaptača Tomislava Karamarka, k tome i povjesničara, te Tita, istaknutog antifašistu, baš u Njemačkoj, proglasila diktatorom, i tako ne samo domaćoj, nego i svjetskoj javnosti poslala poruku da se odriče Titove antifašističke pozicije i ujedno pobjedničke pozicije Hrvatske u Drugom svjetskom ratu?
Za razliku od mnogih koji su se sada uskokodakali oko Tita, moja persona imala je određeno kritičko mišljenje i o njemu i za njegova života, a evo, sada prvi puta javno navodim podatak da nikada poslije Titove smrti nisam bio u Kući cvijeća u Beogradu, a radio sam u Socijalističkom savezu koji je imao i zadaću organizirati putovanja do kuće Cvijeća iz Zagreba.
TITO SA ŠEST PLUSEVA, I ŠEST MINUSA
Da skratim, Tita nisam glorificirao, bio sam ambivalentan prema njemu kao političaru, ali osim kraćeg razdoblja nakon Drugog svjetskog rata, i onda, i i danas, držim da je vodio Jugoslaviju na jedini mogući način – sa podosta čvrste ruke, nije bio demokrat, ali u Istočnoj Evropi, od svih država uspostavio je sustav sa najviše liberalizma, sa ekonomijom koja je i pored promašaja imala puno tržišnih elemenata, i ono najvažnije, osigurao je MIR zamalo 45 godina na „brdovitom Balkanu“. Prije 5-6 godina upravo potaknut unutrašnjim ambivalencijama napisao sam i objavio članak o Titu sa šest pluseva, i šest minusa, na kolaborativnom blogu www.pollitika.com i to je jedan od mojih najčitanijih članaka ( otvaran je i čitan najmanje 8729 puta - Drug TITO, enigma, diktator ili čovjek za kojim se plakalo?)
Nije dobro ocjenjivati ga subjektivno, mada, Tito je stalno rogoborio protiv Izraela i cionizma, i podržavao nesvrstane i druge arapske zemlje, pa čak i Arafata i PLO, čak i u njegovoj terorističkoj fazi. Istovremeno Joža Broz, zagorski mjudrijaš, imao je korektne odnose sa židovskim svijetom i posebno, Nahumom Goldmannom, svojevremeno predsjednikom Svjetskog židovskog kongresa. Osim u prvoj fazi kada je nacionalizirana židovska imovina, omogućio je malobrojnim Židovima-Jevrejima Jugoslavije solidne uvjete za organizirani rad i djelovanje – kulturno, socijalno, pa i vjersko, jedan od rijetkih drugova koje je poštovao bio je Moša Pijade, neki kažu da mu je Moša bio mentor… U knjizi „Enigma Broz“ naći ćete pasuse u kojima je zabilježeno da je Tito izuzuetno cijenio – Židove…čak ima i spekulacija da je i sam bio ne Joža iz Kumrovca, nego Židov, Walter Weiss…Tako i vi, i vaša obitelj vrlo vjerojatno Tita ocjenjujete subjektivno.
Zbog njegova antifašističkog, partizanskog djelovanja, zbog NJET Staljinu, zbog poticanja brzog razvoja Jugoslavije, i pored nekih mana, za mene je pozitivan lik jugoslavenske i hrvatske povijesti. I nije toliko problem što se Titovu bistu smjestilo u Titovu rodnu kuću, problem bi mogao biti kada ove grupacije. Desne i desničarske, „napadnu“ Trg Maršala Tita u Zagrebu, sigurno jedan od najljepših trgova glavnog grada Hrvatske, i kada naziv trga osvane, također u Kumrovcu? Za te osobe i grupe Tito je DIKTATOR i RATNI ZLOČINAC, jedan od deset diktatora u svijetu… Međutim, valja pogledati tko čini te grupacije? Vrlo često potomci ustaša, fašista, emigranti-povratnici nakon 1990., ljudi koji baš i ne znaju povijest ovih naroda i prostora …
PUSTITE TITA NA MIRU!
I zato, branit ću Trg Maršala Tita u Zagrebu, i reći PUSTITE TITA NA MIRU! Bio je protiv Hitlera, protiv Staljina, uzimao je i sebi, pretjerivao je hedonistički u luksuzu, ali je omogućio da radnici žive bolje, da grade kuće, omogućio je životni standard na kojem su nam mnogi u svijetu pozavidjeli… Danas možemo pjevati o banu Jelačiću, možemo naglašavati hrvatstvo, ili drugu naciju, ali od toga se ne živi.. Jer, što nam znači pjevati USTANI JELAČIĆU BANE, HRVATSKA TE ZOVE, istovremeno ići prema pučkim kuhinjama i socijalnim samoposlugama, nezadovoljni u većini, svojim životima, gledajući svojevrsni kaos oko nas, kontejneraše, pljačke i mito nevjerojatnih razmjera, strančarenje…?
Zato, lakše u „obračunu“ s Titom, bio je vojskovođa kojem se pjevalo „kraj Sutjeske hladne vode“,otišao je 1980. preko Romanije, sa svojim divizijama (Miroslav Krleža), prije 35 godina, bio je simbol (pozitivan) jednog vremena kada u osnovi nije nam puno toga falilo…
Dr. Ivo Goldstein i njegov otac Slavko dovršili su čak 1300 stranica teksta o Titu, knjiga se očekuje u javnosti za tjedan-dva. Neki izvodi su već objavljeni u Jutarnjem listu i već se sada zna da će to biti jedna od najopširnijih biografija Tita, maksimalno objektivna. Sam mlađi Goldstein radio je nas njoj – pet godina!
Ne završavam s poklikom ŽIVIO DRUG TITO, ali, zaslužio je pamtiti ga po boljoj strani! Vodio je relativno malu zemlju, ali da je vodio Veliku Britaniju, ili Francusku, pamtili bi ga kako Englezi pamte Winstona Churchilla, ili Francuzi, generala Charlesa de Gaulla… I mnoge druge država imale su političara koje narod pamti duže vrijeme, pa tako USA imaju Lincolna, Roosevelta i Kenedyja, Njemačka ima Bismarcka, Italija Garibaldija, Kina Mao Ce Tunga, Turska Kemala Ataturka, Egipat Nasera, Izrael Ben Guriona, Južnoafrička Republika Nelsona Madelu…
I na kraju, poručujem Titu pomalo sentimentalan:
„Tito, mogla te je Kolinda baciti i na Jakuševac, nije, vratila te je u „Zagorje zelene“, ali pored ovoga što sam naveo, znam jedno sigurno – ove godine, za Dan mladosti, vrlo lako je moguće da upravo zbog tvoje biste u „rodnoj hiži“ Kumrovec bude posjećeniji više nego ijedne godine poslije tvoje smrti.
Da sam mlađi, možda bi se i vidjeli, tko zna?
Post je objavljen 31.03.2015. u 23:27 sati.