Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rubenko77il

Marketing

Treba li Kartagu razoriti - ICV, Toplak, kome Vlada oprašta dugove?


Kota Lj. R. Weissa | 03.03.2015. (2832 pogleda. 31.03. 2015.)



Može li se vjerovati ovoj vijesti: „Vlada otpisala dugove Agroduhanu i Informativnom centru Virovitica - (ICV)“ Čitajući popis 64 firme i javne ustanove kojima se opraštaju dugovi (ne navodeći iznose i razloge), i povezivati to sa dugovima najsiromašnijim građanima RH , tzv. mali čovjek ima se pitati u kojem to sustavu živimo – sustavu tržišne ekonomije ili u sustavu komunističko-socijalističkog samoupravljanja kada je bilo moguće potezom pera oprostiti dugove, promašene investicije tipa Obrovac, zamuljati zeleni plan i „svojima“ dijeliti sjemensku pšenicu ili kukuruz, ili pak „Virovitičkom listu“ i Radio stanici Virovitica dati onoliko koliko im treba, e da bi bili produžena ruka tadašnje vlasti, a novinari imali status društveno-političkih radnika. Već je 25 godina kako je onaj sustav pokojni, ali, po svemu sudeći, stare, loše navike i dalje vladaju nama, ako u nekim područjima djelovanja i stvaranja nismo otišli ispod razine diktata socijalističkih moćnika. Treba li Kartagu razoriti? (ne u bukvalnom smislu?)

TKO JE STVARNI VLASNIK INFORMATIVNOG CENTRA VIROVITICA?

Pa, zašto smo se mi uopće borili, pitam se ojađen ovom viješću da će ICV-u, radio postajama Zlatar, Ogulin, HRT-u i drugima biti oprošteni dugovi! Zašto ovim medijima, a ne nekima drugima, može li Vlada naređivati i firmama da opraštaju dugove siromašnim građanima itd. Ima li tu ikakve razlike u odnosu na predstečajne nagodbe, koje su i danas bile i ostale sporne. Raspravu da se opraštaju dugovi i Hrvatskoj lutriji, HEP-u, Hrvatskim vodama, INI, Podravci, Sunčanom Hvaru... ostavljam ekonomskim stručnjacima, mene zanimaju mediji, posebno medijska utvrda Informativni centar Virovitica i gospodin Kristijan Toplak koji vodi tu JAVNU ustanovu. Jer, da bi država nekome oprostila dug, razumije se, da u toj ustanovi ima neki veći vlasnički udio.

Do sada sam bio uvjeren da su u vlasničkoj strukturi ICV-a najviše zastupljeni VPŽ, grad Virovitica. ali na neki način i općine, vjerojatno i zaposleni u ICV-u… Dakle, logikom, upravo su oni ti koji su najodgovorniji, zajedno sa ravnateljem Toplakom što je ICV nakupio dugova. Dalje, izuzetno rijetko našlo bi s opravdanja da se medijima pomogne, ali u slučaju da su iskoristili SVE unutrašnje rezerve i ono najvažnije, ukoliko su djelovali poštujući JAVNI INTERES građana, osiguravajući organizacijski rad društvenih tijela koja bi imala posredovati do novinara javni interes.

Ima li ICV takvo tijelo? NEMA! (O tome sam kao i promašenoj uređivačkoj politici svojevremeno pisao) i tome nemam što dodati, dapače, navesti mogu osobni primjer koji svjedoči o otuđenosti lokalnog centra moći, daleko od građana i naših potreba. I ono što se ne vidi is spomenute vijesti – nisu to neki novci Vlade i Zorana Milanovića, to su novci nas POREZNIH OBVEZNIKA koji smo ih povjerili Vladi, ali ne da ona njima raspolaže kako joj se ćeifne… I ta Vlada umjesto da prikuplja novac po zakonu, pravu i pravdi da spriječi da se Željko Kerum i bratija i dalje bogate na račun radnika (glanc novi BMV je u garaži Keruma!), sada će opraštati dugove i onih firmi javnih ustanova koje su se ne snalazeći s na tržištu gomilaju – gubitke! Možemo li znati koliko je Toplak i društvo nagomilalo dugova, tko ih je priječio da dio djelatnosti bude komercijalan i prihodovan? Znate li vi za ijednu manifestaciju gdje se ICV pojavljuje i na toj osnovi, ili pak, kao JAVNA ustanova organizira humanitarne priredbe za potrebite? Što znači ono medijski pokrovitelj na nekim plakatima? Koliko je pala naklada Virovitičkog lista zadnjih desetljeća, i zašto? Može li se portal ICV-označiti pluralističkim? Kakav je to JAVNI servis gdje čitatelji ne mogu ispod teksta ostaviti svoj online komentar!? Nije li i nekada zanimljiv Virovitički list sveo se na propagandni bilten jedne političke opcije? Kada ste zadnji puta pročitali kritički komentar u Virovitičkom listu glavnog urednika ili veleučenog fotografa Toplaka? Ili, pak na njihovu portalu? Kada se raspravlja na Županijskom i Gradskom vijeću i izvještaju o radu za proteklu godinu, uključujući financijski izvještaj?

ICV, JAVNI INTERES, NAGOMILANI DUGOVI…

Usuđujem se napisati da u ICV-u odgovornosti nema, ozbiljnosti nema, kvalitetnog novinarstva nema, širenja suradnika nema, javnog djelovanja sa prepoznavanjem JAVNOG interesa nema, objektivnog pisanja o pojedinim likovima naše političke i javne scene nema, ali opraštanja dugova – ima! Kako je ICV stvorio dugove kada je i do sada bio sponzoriran od Vijeća za elektronske medije, ukupno i po pojedinim projektima? Ili je gospodinu Toplaku bilo teško ispuniti neke formulare? I još jedna „caka“ – da bi sudjelovao u dobivanju sredstava za projekte nije smio biti sa dugovima, no, zna se…

Ovdje se radi i o nelojalnoj konkurenciji lokalnim medijima prepuštenima tržištu čije dugove nitko ne plaća i sav rizik medijskog djelovanja je na vlasnicima radio-stanica i portala. I posebna je pak priča, koliko su i ti mediji obvezni poštovati javni interes, a ne, kao što je to pokazao Gradski radio Kristijana Štengla, zaobilaziti ga u širokom luku pa već dogovoreni intervju – s Mladenom Kocijanom - na licu mjesta – otkazati!

Kristijan Toplak bahatio se jednako i nastupajući jednako neprofesionalno pogrešno informirajući javnost u djelovanju Židovske općine Virovitica, opstruirajući elegantno napore u provođenju natječaja „Auschwitz, 70 godina od oslobođenja“ ne omogućivši izravno obraćanje i animiranje javnosti preko Radio stanice Virovitica, tako da je na natječaj najmanje radova stiglo iz naše županije. Ni jednu drugu od priredbi u okviru projekta „Auschwitz, 70 godina poslije (1945.- 2015.), dva predavanja i polaganje cvijeća povodom Međunarodnog dana Holokausta) nije dozvolio da najavimo preko Radio stanice Virovitica! Kako je proteklo nekoliko posjeta „osmici“ i gospodi na vrhu nebodera bolje je ne spominjati.

TOPLAK – WEISS?

Gospodin Toplak je zaboravio da kao novinar sa više od 40 godina rada rado zapišem i poneki razgovor iz svakodnevice u svoj „dnevnik“. Tih jedva pet minuta, te subote, 17. siječnja 2015. bile su najmučnije za moju personu u mom burnom životu, a doživio sam i fućkanja i viku na javnim mjestima, prijeteća pisma, verbalne napade, ali tu drskost i bahatost koju je iskazao taj tip, nisam doživio ni u jednoj sredini u svijetu, ali eto, doživio sam u svom zavičaju.

Pod pritiskom ovrha i blokada, pitajući se tko će platiti ili oprostiti naše enormne režije, do kada ćemo gledati bujanje socijalnih samoposluga, pučkih kuhinja i vrlo vjerojatno, kupovanje glasova parama naroda (izbori za Sabor samo što nisu!), ne vjerujem da ova Vlada Milanovića išta radi zarad lijepih očiju! Pa i ovo opraštanje dugova gdje se stvara dojam da se radi o masovnoj akciji, a ne sipanju pijeska u oči poniženima i uvrijeđenima, vrlo je sumnjivo.

Pitam: „Do kada, nesposobni manipulatoru Milanoviću i – do kada, drski, primitivni Toplaku?“

Kad HDZ kontrolira narod poplavi

Agitprop iz Rusanove 1


Post je objavljen 31.03.2015. u 23:11 sati.