Zaljubila sam se, smrtno, na prvi pogled.
Samo tako
Jednog trenutka sam bila mirna (koji li je to trenutak bio?)
Drugog već srce mi je lupalo u ritmu tam-tama.
Odmah sam ga poželjela. Onaj osjećaj da ga želim više od ičega, spoznanje da nikad neće biti moj, sve se kovitlalo u meni.
Kako je lijep, poželjan.
Gledam i druge oči ga žele.
Bio je lijep dan. Izašla sam prošetatii ... i ... ugledala sam ga.
Da mi ga je samo dodirnuti. Mogla bih se opružiti po njemu, ući sva u njega, protezati se kao mačka.
Kad bi bio moj samo jedan dan, samo jedan sat, samo malo.
Kad bi mi se prepustio ... joj, bolje ne, tko zna kako bi izgledao pet minuta poslije, kad bi ga se ja dočepala.Garant bih ga ogrebala, uvjek se to dešava…
Zamišljam nas u nekom drugom svijetu, nas dvoje uživamo slobodni, kosa mi viori na vjetru, dodirujem ga, noge igraju ...
Ljubomorno gledam onu golišavicu što se vrti oko njega. E, curice, neće biti moj, ali ni tvoj, sigurna sam.
Prilazi mu neki trbušasti čovjek, zapuštene brade, neuredne kose, tog je zadnji put okupala babica kad se rodio.
Prilazi mu onako intimno, pipka ga. Zelena guja ljubomore uvija se oko mene.
Muškarac! Zar s njim da ode?
Onaj prljavko otvori neku torbetinu, uze neke papire, piše.
E, nećeš vala, on je moj.
Prilazim im energično, prljavko me gleda preko trbuščića pogledom, ova nema šanse.
Vjerojatno je u pravu, što ja mogu ponuditi, veliko srce, dušu.
Kome to uopće treba?
Moja ljubav, moja želja, moj san, ode s prljavkom.
Tko mi je kriv ??
Gdje se zatreska u najnoviji model mercedesa sport cupe, koji košta tričavih 179 tisuća EU, ili možda dolara?
Za mene svejedno ...
Post je objavljen 31.03.2015. u 19:14 sati.