Započinjem s pisanjem bloga, ipak, nakon mnogo promišljanja. Pisat ću o nekim temama koje će mi nadolaziti, na svoj način. Nije važno tko sam ja, reći ću samo da sam seoska djevojka, živjela sam nekoliko godina u gradu i napokon se sada vratila. Na selu sam već stara cura, u gradu mlada djevojka, ali to je relativno. Mlad si koliko se osjećaš mladim. Tako sam i ja nekad pravo dijete, a nekad ozbiljna odrasla osoba.
Cijenim i poštujem život, radim s ljudima, volim prirodu i nastojim živjeti jednostavno. Uočavam sitnice i rado slušam priče baka, koje su živjele na drugačiji način. Rado čitam romane i knjige i otkrivam snažne karaktere vrijedne pažnje. Život je dar i može biti lijep, težak ali lijep. Mnogo je mjesta i načina za otkrivanje te ljepote, a za mene je to selo, priroda i mali događaji.
„A najveća je ljubav“ je moja misao vodilja i točka od koje polazim. Ljubav daje smisao, oslikava nam život i vraća slobodu. Lako se izgubiti u mnoštvu tehnologije, informacija, buke i negativnosti, a umjetnost je zadržati pogled na malim radostima i jednostavnosti. Tom se umjetnošću želim baviti.
Post je objavljen 30.03.2015. u 21:51 sati.