Kad se sve sile protiv ljubavnika urote
Kad vrijeme zagrli kazaljke sata
Kad drugi naprave obruč predrasuda
Oni će čeznuti za tišinom u očima
Možda nisu stvoreni da pokore
Ovo stoljeće niti iduća dva
Možda su stvoreni da pate
Da njihova srca tuguju za granicama
Koje nikada neće prijeći
Da tijela boluju od virusa
Koji nikada neće preboljeti
U ogledalu golotinja lišena topline
Mašta razbija njenu prokletu sliku
Dok raspleteni drhte od usamljenosti
Jedna polovica šuti ukočenih ruku
Promatra nemoćne prste
Ljubav je toplina i dodiri
Čežnja za ispunjenjem
Oblak na plavom nebu
Ugažena trava što svjedoči
O strastvenom ljubavnom činu
Ljubav nasmijava i glasno vrišti
Slomljenima trga srce iz grudi
Pokreće snažne butine
Umiruje neutješne misli
Kad ljubavnike napuste strast i požuda
Hoće li ostati dovoljno topline
Za duge bijele zime
Dovoljno smijeha za oblačne dane
Hoće li ljubav nacrtati Sunce
Na zamagljeni prozor
Post je objavljen 30.03.2015. u 15:09 sati.