Vratimo se malo u sadašnjost, putovanje u Tursku je već davna prošlost, pa ću vam opisati dio mog posljednjeg putovanja koje se okončalo upravo jučer, u nedjelju drugog listopada. Već godinama si obećavam kako ću proputovati južnu Italiju, ispod Rima; u Rimu sam često boravio zbog posla pa mogu reći da dosta dobro poznajem glavni grad Italije i jednu od kolijevki zapadne civilizacije. Oko stopedeset kilometara prema jugu se nalazi Napulj, jedan od najinteresantnijih gradova našeg zapadnog susjeda, opjevan u pjesmama i uslikan po filmovima. Ima i famu da se tamo pije najbolja kava, a kažu isto tako da se jede i najbolja pizza. Pa kako i ne bi bili kada su upravo oni izmislili to famozno jelo za kraljicu Margeritu. Ali neće se zadržati u toj poznatoj prijestolnici juga, nego ću otići malo na zapad, na jedno od najfamoznijih turističkih mjesta na svijetu, gdje se svake godine slijevaju stotine tisuća turista, pretežno iz Sjedinjenih Država, i to onih sa podebljim novčanikom. Govorim o Capriju, malom otoku, svega 6 x 3 km, na kojemu se nalazi istoimeno mjesto i njegova sestra Anacapri, puno manje poznata.
Stigao sam brzim trajektom, bez auta samo ranac na leđima, iz Sorenta oko 10 ujutro. Dosta velika luka sa puno luksuznih jahti i pristaništima za brze brodove koji povezuju otok sa susjednim mjestima. Ali centar Caprija se nalazi na uzvisini, na oko 300 metara nadmorske visine. Popeti se pješke s prtljagom mora biti prilično naporan poduhvat, pa sam uzeo vlak žičaru. Dan je bio sunčan i topal, kao što je i cijeli ovaj period, pravo ljeto dok smo već dobrano zakoračili u jesen. Kada sam se u svega par koraka našao u centru, odlučio sam popiti kavu. Cure i dečki, 4 euro jedna obična, moram ipak priznati dobra, kava. Vidi se zašto ovdje dolaze samo parajlije. Razmišljajući malo, na kraju sam im morao dati pravo: ako mogu nešto prodati za 4, zašto bi to isto prodali za 2. Jednostavni zakon ponude i potražnje.
Odsjeo sam u jednom hotelu u samom centru, koji sam rezervirao preko interneta po relativno prihvatljivoj cijeni, uzimajući u obzir odredište. Nakon što sam preuzeo sobu i na recepciji pokupio turističku kartu otoka, krenuo sam u razgledanje otoka. Postoji 7 staza po kojima se može razgledati doista lijepa i privlačna priroda otoka. Gotovo cijela obala je litica koja se strmo spušta u more, ali se tu i tamo otvara i pokoji zaljev gdje se mogu naći male i teško pristupačne šljunčane plaže. Nisam izdržao da se na jednom od takvih mjesta ne okupam. More jako toplo, rekao bih oko 25 stupnjeva. Ono što me je najviše pogodilo, ostavilo mi utisak, su mirisi. Otok je pošumljen sa borovom šumom i uzgajaju se famozni limuni, pa je miris jako intenzivan i za moj nos prijatan. Taj prvi dan sam napravio sigurno petnaestak kilometara, gore i dolje, često i po stepenicama, tako da sam uvečer već vrlo rano bio u krevetu i zaspao blaženim snom.