autor fotografije meni nepoznat, sa interneta, digital-art:
Između mene i Neba ne vlada mir.
Ponovo krećem sličnim putem, ali sjenoviti bagrem ne šumi proljetnim dahom, već se jesenja elegija uvukla u njegove raspuštene grane i stvara zid šutnje između Mjeseca u očima i plavih daljina.
Poznatim putem krenula je sjena, kliznula niz cestu i otišla daleko ispred mene, a na vlažnim usnama zatitrao je osmijeh, dok je zid šutnje prekrio ranojutarnji susret i zaogrnuo me plesom ove moje čudne poezije.
Zavezala sam srce trakama svjetlosti koja je dolazila s oblačnog neba, iako nema mira između Neba i mene i znala sam da ću zalutati iza tvog plavog pogleda otkud dolaze vedrina, radost.
Još uvijek sam u sebi vezana zidom šutnje i glazbom dalekog oceana koji s južnog neba održava vrijeme u pravilnim horizontalnim vidicima i onim otiskom duše kojeg ostavljaš svaki put kad me pogledaš.
Za jedan dan, kad zid šutnje otopi onaj led koji još uvijek spava u srcu, neka se daleki ocean južnog neba pomiri s ovim mojim čudnim stihovima i zarotira vrijeme koje još uvijek stoji tamo gdje si ga zaustavio.
napisano: 10.10.2012. u 07:14h, iz 2. zbirke "PREDVORJE BIJELE TIŠINE"
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-28-9 @Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.