Marketing
SADA
Dva drvena stolca, na jednom sjedi ona, pogleda sjetna i obuhvaća daljinu, pokušavajući proživjeti najljepše trenutke ovog života...
Tvrdi stolac izjeden godinama, napuklo drvo ne da joj udobnost i drži je Budnom.
Stara kućica već dugo u raspadu škripi iza nje pod naletima povjetarca..
Bijele tratinčice svjetlucavo se njišu upijajući sretno svaku zraku Sunca i Života,
Mali zeko mirno sjedi i gleda staričine sjetne, ali zadovoljne oči..
Put njezin do ovog trenutka bio je trnovit kao oštro kamenje pod kopitima konja dok
vuku kočiju, čas tešku, čas laku...
Bilo je gladi i tuge, ali put do Budnosti protkan je svime... Ali ona ne žali ni trenutka...
Njegove oči pune ljubavi gledale su je 50 divnih godina,
Njihova Ljubav privukla je dvije predivne duše u Život..
Stara kućica prepuna uspomena nekad nije bila stara, već od mladog mirisnog drveta, sagrađena Ljubavlju i Smijehom..
Bose nožice trčkarale su ovuda gdje mali zeko mirno sjedi i tratinčice veselo gledaju u Vjetar... Tople večeri u zagrljaju na ovoj verandi.
Proživljavajući sve to još jednom, svaka bora na licu još jednom se razvuče u osmijeh..
Topao vjetar Života gladi joj stare ruke koje su nekoć milovale mala bujna lišca i one oči pune Ljubavi...
Kao žednom čovjeku kap vode, srce joj ispuni sreća..
Zahvaljuje djeci jer su je odabrala, odrasla u svoje ljude i žive sretan Život Budni...
Zahvaljuje na Ljubavi i prijateljstvu njene srodne Duše..
Misao joj prekine topla stara ruka koja je obujmi kao nekad...
Sada dva lica, sretna u sjeti sjede na škripavim stolcima uspomena prožeta smijehom...
Post je objavljen 27.03.2015. u 13:56 sati.