KRŠĆANIMA je zapovjeđeno da se sjećaju Kristove smrti i obilježavaju je. Ta se Spomen-svečanost također naziva ‘Gospodinova večera’ (1. Korinćanima 11:20). Zašto je ona toliko značajna? Kada i kako je treba održavati?
Isus Krist uveo ju je u noći židovske Pashe 33. n. e. Pasha je bila proslava koja se održavala samo jednom godišnje, 14. dana židovskog mjeseca nisana. Židovi su taj dan očito određivali po proljetnom ekvinociju, odnosno ravnodnevici. To je dan u kojem ima otprilike 12 sati dnevnog svjetla i 12 sati mraka. Prvi mladi mjesec najbliži proljetnom ekvinociju označavao je početak nisana. Pasha je dolazila 14 dana kasnije, nakon zalaska sunca.
Isus je proslavio Pashu sa svojim apostolima, otpustio Judu Iskariota i potom uveo Gospodinovu večeru. Budući da je zamijenila židovsku Pashu, treba je obilježavati samo jednom godišnje.
Evanđelje po Mateju izvještava: “Isus je uzeo kruh i, izrekavši blagoslov, razlomio ga te dao učenicima i rekao: ‘Uzmite, jedite! Ovo predstavlja tijelo moje.’ I uzeo je čašu, zahvalio Bogu i dao im je, govoreći: ‘Pijte iz nje svi, jer ovo predstavlja moju “krv saveza”, koja će se proliti za mnoge radi oproštenja grijeha!’” (Matej 26:26-28).
Neki vjeruju da je Isus kruh pretvorio u svoje doslovno tijelo, a vino u svoju krv. Međutim, Isusovo tijelo bilo je netaknuto kad je ponudio kruh. Jesu li Isusovi apostoli doista jeli njegovo doslovno tijelo i pili njegovu krv? Nisu, jer to bi bio kanibalizam, čime bi se kršilo Božji zakon (1. Mojsijeva 9:3, 4; 3. Mojsijeva 17:10). Prema Luki 22:20 Isus je rekao: “Ova čaša predstavlja novi savez na temelju moje krvi, koja će se proliti za vas.” Je li ta čaša doslovno postala “novi savez”? Takvo što bilo bi nemoguće jer savez je sporazum, a ne neki opipljivi predmet.
Dakle, i kruh i vino samo su simboli. Kruh predočava Kristovo savršeno tijelo. Isus je uzeo kruh koji je ostao od pashalne večere. On je bio napravljen bez kvasca (2. Mojsijeva 12:8). U Bibliji se kvasac često koristi kao simbol grijeha i iskvarenosti. Stoga beskvasni kruh predočava savršeno tijelo koje je Isus žrtvovao. Ono je bilo bezgrešno (Matej 16:11, 12; 1. Korinćanima 5:6, 7; 1. Petrova 2:22; 1. Ivanova 2:1, 2).
Crno vino predočava Isusovu krv. Ta krv novi savez čini pravomoćnim. Isus je rekao da je njegova krv bila izlivena “radi oproštenja grijeha”. Zahvaljujući tome ljudi mogu postati čisti u očima Jehove Boga i ući u novi savez s njim (Hebrejima 9:14; 10:16, 17). Na temelju tog saveza, ili ugovora, 144 000 vjernih kršćana imaju priliku otići na nebo. Tamo će služiti kao kraljevi i svećenici na blagoslov svim ljudima (1. Mojsijeva 22:18; Jeremija 31:31-33; 1. Petrova 2:9; Otkrivenje 5:9, 10; 14:1-3).
Tko treba uzimati kruh i vino na Spomen-svečanosti? Logično je da samo oni s kojima je sklopljen novi savez — to jest oni koji imaju nadu da će ići na nebo — smiju uzimati kruh i vino. Božji sveti duh jamči im da su odabrani da budu kraljevi na nebu (Rimljanima 8:16). Oni su i u savezu za Kraljevstvo s Isusom (Luka 22:29).
Što je s onima koji se nadaju vječnom životu u raju na Zemlji? Oni slušaju Isusovu zapovijed i prisustvuju proslavi Gospodinove večere, ali samo kao promatrači puni poštovanja. Oni ne uzimaju kruh i vino. Jednom godišnje, nakon zalaska sunca 14. nisana, Jehovini svjedoci obilježavaju Gospodinovu večeru. Iako samo nekoliko tisuća osoba diljem svijeta smatra da ima nebesku nadu, ta proslava svim kršćanima puno znači. To je prilika kada svi mogu razmišljati o beskrajnoj ljubavi Jehove Boga i Isusa Krista (Ivan 3:16).
Post je objavljen 27.03.2015. u 13:06 sati.