Kada čini se da tlo pod nogama izmiče
A koračanje nalik je hodu po žici
Duša poželi iz sveg glasa da poviče:
„Prepusti se letu, nalikuj ptici!“
Ništa se strašno dogoditi neće
Ako imaš imalo vjere u sebi
Odjednom, primijetiš, i svijet se okreće
I svakim je pokretom na pomoći tebi.
Vidljivo, nevidljivo…
Otvoreno, stidljivo…
Bučno ili u tišini…
Na daljinu, u blizini…
Meko ili hrapavo…
Precizno, trapavo…
Sanjivo… možda budno…
Prema cilju kada kreneš
Ništa nije uzaludno!
Nevidljivi pomagači smiješe se sa strane
U dušu me znaju,
Znane su im stare rane.
Ne govore ništa, niti išta nude
Kad izgubim ravnotežu
Pridrže me i ne sude.
Kao da tad' lebdim, više ne koračam
Spoznaja do spoznaje
Svu smislenost shvaćam,
A slijedećeg, novog trena, u zaborav sve pada,
Jedino što ostalo je
Jesu ljubav, vjera, nada!
Kada čini se da tlo pod nogama gubim
A koračanje nalik je hodu po žici,
Anđeo mi nježno šapne:“Dijete, ja te ljubim,
Prepusti se letu, nalikuj ptici!“