Obuci svjetlost,
zaogrni ljubav,
udahni proljeće
i daruj mi osmijeh.
Iza tamne zime
koja je svojim ledom
držala moje srce
u okovima šutnje,
izronila sam
u ovo čudno proljeće
toliko mi blisko
i toliko daleko.
Razvezala sam ostatak vremena
u zlatni titraj srca
koje još uvijek preskače
svoje poznate ritmove
i ponekad zaluta u uspomene.
Mislila sam,
da je moja stvarnost samo mit,
ali pokazala se
sa druge strane zrcalne opsjene
kako je predivna,
obasjana svjetlošću
i nezavršena tugaljivom poezijom
koja mi srce ranjava
svaki put kad je pročitam.
Zapalila sam svjetlost u srcu,
otvorila joj vrata duše
i izašla je,
obasjala i tebe i mene
pa se neće skrivati
iza crnog odraza u zrcalu,
a ja ću te oblikovat u anđela,
obasjat ćeš me
svojom ranjivom dušom
i nikad me nećeš zaboraviti.
napisano: 06.04.2012. u 11.45h, iz 2. zbirke "PREDVORJE BIJELE TIŠINE"
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-28-9 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.