Marketing
Koliko je kanti potrebno?
Odvojeno prikupljanje otpada
Koliko treba zapravo spremnika za razvrstavanje otpada na izvoru? Za odlaganje treba uz uobičajene za staklo (barem 2) i papir, barem 7 spremnika za plastiku, posebni za gumu te barem jedan spremnik za metale. Biorazgradljive vrećice također zahtijevaju još jedan spremnik. Zbog sve starije populacije potreban je barem jedan spremnik za pelene…
Piše: prof. dr. Igor Čatić
Povod za ovaj tekst je emisija 3. element o otpadu. U kojoj je javnosti predstavljeno, među ostalim, bitno jeftinije patentirano rješenje njegovim gospodarenjem. Koliko treba spremnika za predloženi način gospodarenja, npr. u Zagrebu? Ponovno je ukazano na važnost precizne terminologije. Posebnost emisije je nastup profesionalca u gospodarenju otpadom.
Zeleni urlatori napadaju međutim plastične vrećice kojih ima ispod pola posto. Otpad od vrećica je pritom neopasan, za razliku od također organskog otpada, pelena
Na Trećem programu Hrvatske televizije 10. ožujka 2015. emitirana je emisija 3. element posvećena temi gospodarenja čvrstim komunalnim otpadom. U emisiji je konačno nastupio profesionalni stručnjak za područje gospodarenja otpadom. Dr. sc. Viktor Simončič doktorirao je u SR Njemačkoj osamdesetih godina i trajno djeluje na tom području, ne samo u Hrvatskoj već i šire. Najvažnije je da posjeduje veliko vlastito praktično iskustvo. A to baš i nije preporuka u ovoj sredini.
Valja citirati jednu misao uglednog retoričara prof. Ive Škarića. Na pitanje zašto insistirati na terminologiji, odgovorio je: »Insistiranje na terminologiji je prvenstveno u funkciji rangiranja pojmova. A ono pak u funkciji donošenja (političkih) odluka (1990.)«. Kako je to povezano gospodarenjem otpadom?
Slabosti obrazovnog sustava
U emisiji koja je bila izvrsna, zabilježena je i jedna slabost. Nitko od četvorice sudionika očito si nikada nije postavio pitanje koji je nadpojam za biootpad, papir ili polimeri. Treba unaprijed napisati, zapravo nitko od njih nije kriv, osim sustava obrazovanja. Koje ima dvije slabosti. Nikada nije postavljeno pitanje zašto se razlikuju tvari, materijali i tvorevine na one metalne i nemetalne. No sada više nema izgovora, načinjena je nova razredba tvari, materijala i tvorevina na one polimerne i nepolimerne. Koju je u samo mjesec dana prenijelo više od dvadeset portala. Nemoguće je i nepotrebno u okviru ovog teksta tumačiti sve pojedinosti nove razredbe, dovoljno je kazati. Postoje organski i anorganski polimeri i nepolimeri. Pa kako se to odražava na sistematizaciju čvrstog otpada (eng. solid waste). Sudionici su često upotrebljavali umjesto plastičnog otpada sintagmu polimerni otpad. Na prvi pogled ništa neuobičajeno, pa i u svjetskoj literaturi.
Sva plastika, organska i anorganska su polimeri, ali svi polimeri nisu plastika i guma. Pojednostavljeno, plastični otpad kojeg čini šest najučestalijih vrsta plastike, organski je otpad. Ravnopravan s biootpadom koji može biti biljnog ili životinjskog podrijetla. I papir je organski polimer. U razgradnji nekih vrsta polimera, poput bioplastike sudjeluju i mikroorganizmi, također organski biopolimeri. Zaokruženosti radi, prvi organski polimeri su bjelančevine, polisaharidi i nukleinske kiseline, stari 4 milijarde godina. Dakle sve je to organski otpad. Najprošireniji anorganski otpad je onaj betonskih tvorevina, ali i oni na osnovi gline ili gipsa. Konačno staklo je također anorganski polimer kao i keramika.
Kada bih se kandidirao za gradonačelnika Zagreba…
Koliko treba zapravo spremnika za razvrstavanje na izvoru? Za odlaganje treba uz uobičajene za staklo (barem 2) i papir, barem 7 spremnika za plastiku, posebni za gumu. Polistirenska jogurt-čašica zatvorena je s metalnim poklopcem, dakle barem jedan spremnik za metale. Biorazgradljive vrećice također zahtijevaju posebni pristup, još jedan spremnik. Zbog sve starije populacije potreban je barem jedan spremnik za pelene. Kojeg već sada ima signifikantna količina u zagrebačkom otpadu, više od 5,5 posto. Zeleni urlatori napadaju međutim plastične vrećice kojih ima ispod pola posto. Otpad od vrećica je pritom neopasan, za razliku od također organskog otpada, pelena. Koji su od starijih ljudi puni lijekova, fekalija, urina itd. Dakle barem 14 spremnika. Uz naredbu da treba kod kuće kompostirati biootpad.
Ni ovo nije dovoljan broj kanti
Može li drugačije? Na temelju patentiranog rješenja jednog hrvatskog proizvođača opreme za gospodarenje otpadom, na izvoru treba samo jedan spremnik. Sve ostalo se obavlja u pogonima. Je li to science fiction. Jeste za hrvatske zelene i osobito političare. Kako je stručnjak čovjek iz dalekog grada, neka naši rješavatelji komunalnog otpada otputuju u Ganu da vide to čudo. Ili uskoro u Iran? Doboj i Novi Sad su preblizu. A postoji diljem svijeta već 60 takvih tvornica koje ispunjavaju zahtjev za praktički nultim preostatkom, glasoviti kriterij zero-waste.
Kada bih se natjecao za gradonačelnika Zagreba, važan element predizborne promidžbe bio bi: »Zagrepčani, riješit ću vam otpad nekoliko puta jeftinije od ostalih kandidata. Uz pomoć stručnjaka, poput doktora iz zaštite okoliša s praktičnim iskustvom i hrvatskog proizvođača potrebne opreme«.
Hvala urednicima emisije 3. element koji su doveli u emisiju dokazanog stručnjaka.
Napomena autora bloga:
S moje strane hvala neumornom profesoru Čatiću na njegovim prilozima koji obogaćuju sadržaj i ovog bloga i u svakom slučaju daju mu posebnu stručnu i znanstvenu težinu, prikazanu na, širokoj javnosti, prihvatljiviji način. Veselim se daljnjoj suradnji s profesorom koji odvaja vrijeme da široku javnost upozna sa stručnim argumentima.
S moje strane hvala neumornom profesoru Čatiću na njegovim prilozima koji obogaćuju sadržaj i ovog bloga i u svakom slučaju daju mu posebnu stručnu i znanstvenu težinu, prikazanu na, širokoj javnosti, prihvatljiviji način. Veselim se daljnjoj suradnji s profesorom koji odvaja vrijeme da široku javnost upozna sa stručnim argumentima.
Izvor:
ZG Magazin: Odvojeno prikupljanje otpada: Koliko je spremnika zapravo potrebno?
Post je objavljen 25.03.2015. u 23:32 sati.