Odlučila sam prestati pisati ovaj blog, ali prije zadnjeg posta objavljujem mail koji sam poslala saborskom Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sistem.
Štovani!
Obraćam se vama, Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav, koji vršite postupak kandidiranja sudaca za Ustavni sud RH i njihovog predlaganja Saboru za izbor, vezano uz razgovore s kandidatima obavljene 24. 3. ove godine, točnije uz razgovor s kandidatom Mladenom Bajićem.
Naime, iz medija se moglo čitati i čuti kako gospodin Bajić svoj specifičan položaj među kandidatima, zbog njegove prethodne funkcije Glavnog državnog odvjetnika, objašnjava uspoređujući se s izvanbračnim djetetom, citiram:“ Ja sam kao izvanbračno dijete. Nitko me ne voli.“
Ova izjava pokazuje gospodina Bajića kao osobu koja je u razmišljanju sklona stereotipima i predrasudama, ako ne i kao zadrtog primitivca.
Suci Ustavnog suda trebali bi biti vrhunski intelektualci natprosječnih kvalifikacija, kako profesionalnih tako i ljudskih. Pitam se kako jedna osoba sklona predrasudama, koja na izvanbračnu djecu gleda kao na ljude koje nitko ne voli i neće, može biti vrhunski pravni autoritet i objektivan sudac.
Gospodin Bajić se u svojim promišljanjima očito nije u stanju izdignuti iznad primitivnog malograđanskog mentaliteta, jer je to izgovorio u potencijalno stresnoj situaciji, kad ljudi u pravilu reagiraju automatski, ne razmišljajući, te na taj način pokazuju svoju pravu prirodu i osobni habitus.
Koristim priliku da izrazim svoje čuđenje odsustvom reakcije na ovu izjavu mnoštva građanskih udruga, koja su inače vrlo glasna kad se radi o zaštiti prava svega i svačega, kao i odsustvom reakcije bivše dječje pravobraniteljice Mile Jelavić, koja je također kandidat za suca Ustavnog suda.
Birokratski pristup poslu bivše pravobraniteljice za djecu, preuzela je, po mojem mišljenju, i sadašnja Pravobraniteljica za djecu, koja se također nije oglasila povodom ove duboko uvredljive i ponižavajuće izjave gospodina Bajića. Zna li uopće gospođa dječja pravobraniteljica koliko ima izvanbračne djece u Hrvatskoj, zna li kako su se ona osjećala kad su čuli ili čitali ovu izjavu i zašto smatra kako reagiranje na ovu i slične izjave ne spada u djelokrug rada institucije na čijem je čelu.
S obzirom da je rad pravobraniteljstava u ingerenciji Sabora, mislim da je Sabor dužan tražiti očitovanje aktualne dječje pravobraniteljice.
Mislim da svi znamo kakve bi bile reakcije građanskih udruga, da ih ne spominjem pojedinačno, da je gospodin Bajić umjesto izvanbračne djece spomenuo neke druge manjine u društvu, i izjavio: Ja sam kao homoseksualac..... nitko me ne voli, ja sam kao invalid..... nitko me ne voli, ja sam kao crnac...... nitko me ne voli, ja sam kao Srbin...... nitko me ne voli.
Svi su oni manjina ne svojim izborom baš kao i izvanbračna djeca i zaista je nedopustivo, moralno i društveno, da za izvanbračnu djecu vrijede drugačiji kriteriji, da ih se može javno vrijeđati i ismijavati, što je nezamislivo za bilo koju drugu manjinsku skupinu.
S nadom da ćete, bar u nekoj mjeri, pri odlučivanju o izboru kandidata za suca Ustavnog suda u obzir uzeti ove moje primjedbe.
Sa štovanjem
Božena Kamenski
Osim u ekstremnim slučajevima, izvanbračna djeca su zaista plod ljubavi, jer nema većeg dokaza ljubavi od rođenja zajedničkog djeteta. Izvanbračna djeca su itekako željena jer njihove majke unaprijed znaju koliko će to tražiti dodatnog napora i dobrih živaca,a ipak se odlučuju na dijete. U brakovima, po mojem osobnom iskustvu rada s ljudima, ima i previše djece koje njihove majke, naročito u početku, doživljavaju kao "bračnu dužnost".
Zato ništa nije manje istinito od tvrdnje aspiranta za suca Ustavnog suda da djecu rođenu izvan braka nitko ne voli.
Post je objavljen 25.03.2015. u 21:42 sati.