Kako sam strijelac i vidim apsurd same izjave na slici (malo podsjeća na onu - kaže Efežanin "svi Efežani lažu") s guštom sam se nasmijao jer sam primjetio tu karakterijalnu crtu skeptičnosti kod sebe.
A onda sam pomislio koliko je zapravo sveprisutna sumnja u meni.
Sjetio sam se da sam već o tome pisao.
Je li se štogod promijenilo od tada?
I dalje sam alergičan kad ljudi sa sjajem u očima sipaju kao iz rukava sintagme kao "znanstvena činjenica" pripomažući si razbacivanjem tisučljeća starosti nekih spisa. Jeste li vi uopće svijesni koliko je to vremena kad kažete da je nešto zapisano prije 5-6 tisuća godina?
Jel treba spomenuti da nam država postoji tek 25 godina i već smo u banani dok je ideja Rima trajala od osnutka u 753.godini prije naše ere (po legendi) sve do pada Kostantinopola 1453 (naravno, rimska država je stasala u raznim oblicima: plemena, kraljevstvo, republika, principat i dominat što bi kreacionistima trebao biti dokaz sveopće evolucije).
Jel si možete uopće zamisliti toliki raspon godina u odnosu na ljudski život?
Ne znam za vas ali kad vas žele uvjeriti u postojanje ili istinitost nečega što se ne može empirijski dokazati (pa krenu falsifiiciranjem podataka) onda ljudi biježe raznim metodama među kojima je najopasnija vjera. Jer ne tolerira propitkivanje i sumnju.
Jer traži bianko ček, a ista se onda koristi za svakakve svinjarije koje uglavnom završavaju materijalizmom i nasiljem.
To što je Tertulijan rekao "vjerujem jer je bemisleno" i što su onda svi citirali kao dokaz je meni na istoj razini kada dijete pita oca zašto je nešto tako, a on odgovori - zato.
Možda nekome treba uljuljkanost u neku nepobitnu apsolutnu istinu ali s obzirom kakve bitange kruže oko nas govoreći jedno, činivši drugo i misleći treće smatram da je dužnost svakog od nas biti skeptičan prema onima gore koji nam kažu kako bismo trebali vidjeti stvari.
S toga radije biram biti nevjerni Toma stavljajući svaki put pod upitnik sve što postoji pa i samoga sebe.
Post je objavljen 25.03.2015. u 11:50 sati.