Ova tema bi mogla dignuti dosta prašine.
Većina nevjernika, agnostika, indiferentnih...., vjernike doživljava ili farizejima ili carinicima.
(za razliku od biblijskih koji su bili "suprostavljeni")
Farizej i carinik
Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: 10»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. 11Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. 12Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ 13A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’ 14Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.
Kroz ovu prispodobu Isus prokazuje farizejevu oholost, kao glavni grijeh (on je i u hijerarhijskom smislu prvi....kad smo već kod grijeha, nemojmo zaboraviti i drugi; škrtost, koju mnogi zanemaruju a koja je usko vezana za prvi)
Radnici posljednjeg sata
»Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. 2Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. 3Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni 4pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ 5I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. 6A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ 7Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.’«
8»Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ 9Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. 10Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. 11A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: 12‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’«
13»Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? 14Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. 15Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’«
16»Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«
Znam da je nezgodna i ova druga prispodoba!
Razumljive su mi (donekle) raekcije "ostalih" na vjerničko farizejstvo; poznam a i susrećem puno dobrih ljudi koji nisu vjernici, kao i puno loših; koji su "vjernici".
Ali s ljudima je kao i sa vinom; da bi bilo vrhunsko, mora biti određene sorte....
(zar ne @blogi)
Razumljiva mi je i "ljutnja" vjernika kad vide da im plaću određuje Gospodina; a Njegova mjerila nisu baš uvijek sukladna našima
Vjera čovjeku daje drugu dimenziju; ne uzimajući mu ništa od onog ljudskog.
S druge strane vjera ne oslobađa čovjeka njegovih svakodnevnih obveza i moralnih, etičkih i zakonskih načela (ukoliko nisu suprotna nauku Crkve)
Znači, nije lako biti vjernik!
A usput, nemojmo zaboraviti da je Pavao bio farizej a Matej carinik!
A obojica su Gospodinu poslužila za širenje "radosne vijesti"
Post je objavljen 24.03.2015. u 18:40 sati.