HRANA ZA MIR, Will Tuttle
... Hrana je naša najbliža i najznačajnija veza s prirodnim poretkom i sa
živim društvanim nasljeđem...
... Ključ za istinsko razumijevanje svijeta u kojem živimo, leži u shvaćanju
dalekosežnih posljedica naših prehrambenih navika...
... Rađa se jedna nova paradigma koja promiće suradnju, slobodu, mir, život
i jedinstvo. Ona će zamjeniti staru paradigmu koja se temelji na natjecanju,
razgraničenjima, ratu, isključivosti i zamisli da moć daje pravo. Hrana je
osnovni ključ za rađanje te nove paradigme...
... U samoj se srži te stare kulture, koja je postala ono što danas nazivamo
zapadnom civilizacijom, nalazila potpuna dominacija ljudi nad životinjama,
koja se potvrđivala u svakodnevnim obrocima. Muškarci su mjerili bogatstvo
i prestiž brojem stoke koju su posjedovali te površinom zemlje koju su imali
radi paše. Uzor za mlade dječake je postao lik uspješnog prvobitnog kapitalista, junačkog stočara i ratnika: žilavog, hladnokrvnog, emocionalno hladnog i sposobnog za neobuzdano nasilje.
Žene, stoka i zarobljeni ili pokoreni ljudi postali su imovina koja je pridonosila ukupnoj količini kapitala. Ratovi, koji su imali stravične posljedice za vojnike i opće pučanstvo, bili su uspješna metoda bogate aristokracije za povećanje količine stoke/kapitala, zemlje, moći i slave.
Važno je shvatiti da mentalitet dominacije, koji je svojstven društvu u kojem
smo rođeni, živi od primjećivanja i naglašavanja razlika i zanemarivanju sličnosti, jer to trebamo raditi da bismo mogli zatvarati i ubijati životinje. Kao stočari i vladari nad životinjama moramo neprestano promatrati svoju razdvojenost i različitostu odnosu na životinje. Moramo vidjeti svoju nadmoć i poseban položaj.
Naše urođeno ljudsko suosjećanje može biti potisnuto ako naučimo isključiti
ostale i u njima vidjeti neke bitne razlike po kojima su drugačiji od nas. To
isključivanje je nužni preduvijet za rasizam, elitizam i ratovanje. Da bismo naudili i vladali drugim ljudima, moramo prekinuti veze koje naša srca prirodno osjećaju prema njima. Mentalitet dominacije je nužno i mentalitet isključivanja.
Ako bolje pogledamo, očito je da mnoge osnovne pretpostavke i djelatnosti starih stočarskih zajednica još i danas odredjuju našu kulturu. Uzimanje hrane koja dolazi od životinja koje su isključene i kojima se vlada, bila je najistaknutija djelatnost tih starih kultura, a ona je to i danas.
Na ratovima se i dalje bogati imučna elita, dok milijuni snose njihov teret. Bogati se hrane životinjama koje se goje žitaricama i ribom, dok siromašni gladuju. Naš kapitalistički ekonomski sustav i političke, pravne i obrazovne institucije koje ga podupiru, i dalje daju legitimitet iskorištavanju i pretvaranju životinja, prirode i ljudi u robu; našoj dominaciji nad strancima i obespravljenima i našoj nejednakoj i nepravednoj raspodjeli dobara koja se temelji na grabežljivosti (kojoj se često tepa imenom "natjecanje" i "slobodna trgovina"), tlačenju i ratovima.
Kako se naše društvo razvijalo, svakako smo uspjeli ublažiti prekomjernu potrošnju do odredjene mjere te smo dali odredjenu zaštitu slabima i ranjivima. No, općenito gledano, moramo se upitati zašto je naš napredak bio toliko spor i težak. Odgovor na to se nalazina našim tanjurima te se proteže na farme, klaonice, labaratorije, cirkuse, trkače staze, zoološke vrtove, djelatnosti lova i ribolova, pa još dalje na zatvore, geta, ratove i
vojno-industrijske komplekse te na naše trajno silovanje i uništavanje prirode.
Napomena: Preuzeto iz knjige HRANA ZA MIR, Will Tuttle,
Prehranom do duhovnog zdravlja i društvenog sklada, Čakovec, 2011.
------------------
Lp, Borivoj
http://budan.blog.hr/
Post je objavljen 24.03.2015. u 08:03 sati.