Potok me potaknuo da krenem u akciju.
Svakog dana kad izlupate jaja operite ljuske i stavite ih da se posuše. Zatim ih obojite temperama. Ovaj dio posla prepustite dječici.
Razlomite tj. zgnječite jaja, odvojite iz unutrašnje strane kožicu i krenite u lijepljenje.
Nižite u krug svoj mali mozaik pazeći da imate koliko toliko iste razmake. Ovaj posao zahtijeva veliku preciznost i strpljenje. Kapala sam ljepilo, stavljala na njega dio lupine i lagano stisnula da kvrcne. Višak ljepila koji bi izašao sa strane skidala sam čačkalicom.
Ako volite apstrakcije evo nešto i za vas.
Ova zadnja slika bila bi neka nadrealistička vizija pijetla. Eto vam ideje.
Naravno da sam razmišljala kako to načiniti s djecom kad je tako zahtjevno i pipljivo. Njima treba jednostavno drvofiksom namazati površinu da na njoj slažu komadiće. Drvofiks postane proziran, ali se svjedno poslije malo vidi i papir se malo izvitoperi.
Na kraju krajeva i nije tako loše.
Za danas toliko od mene. Žurim da vas posjetim i čitam. Nije me dugo bilo pa sam mirna do dvi ure poslije ponoći.