Ispraznila sam tvoje bijelo lice poljupcima mojim i zaustavila se u tom trenu gdje se ne susreću plave sjene i gdje ne šumi proljeće, sve se utišalo, u meni se začahurila sjena, čekajući pred vratima duše, da bi otvorila prolaz prema vječnosti.
Misli bujaju, osjećaji miruju, kratki bljeskovi sjećanja osvjetljavaju onaj dan kad sam zaspala snom neprekidne šutnje i zatvorila se i kao da se tijelo odvojilo i živi svoj život.
Ispraznila sam i svoje bijelo lice uzdahom za tobom, duhovi su me zaštitili od tog čudnog sna i tajanstvenog prolaza između tajnih svjetova, ispijam to gorko vino života koje po nebu raznosi sjaj Mjeseca i slijepe zvijezde navodi na njegov trag.
Kad se zarotiraju dobre misli iza nemirnog dana, znam da ću i slijepe zvijezde navesti, da ti osvijetle put do moje zagonetne duše.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-53-1
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.