Baš mi kaže frendica neki dan kako je upoznala nekog fora tipa preko društvene mreže i kako su se danima dotipkavali a sada su odlučili, u biti on je odlučio da bi je volio i upoznati u stvarnom svijetu.
Nekon njenog premišljanja i analiziranja, žena skupi hrabrost i ode s tipom na dogovorenu kavicu.
Naravno da sam jedva dočekala da taj susret završi i da dođe kući i javi mi do detalja kako je prošao. Nisam mogla dočekati taj trenutak.
I naravno, javlja mi navečer - susret totalni fijasko, tip totalno bez veze kako izgledom tako i svojim komunikacijskim vještinama.
Uglavnom, kaže mi ona: Ovo mi je prvi i zadnji put da sam ovako nešto napravila!!!!
Samo slušavši njenu priču nasmijala sam se do suza s jedne strane a s druge strane se nisam mogla prestati čuditi kako ljudi sebi svašta ufuraju u glavu, kako ustvari izuzetno puno očekuju, a pri tom ne razumiju da najveća očekivanja donose i najveća razočarenja, i sama sam svjesna činjenice da se u životu izuzetno teško postaviti na način da ne očekuješ ništa od ljudi oko sebe, zaista, teško je, ali nije nemoguće.
Pogotovo ne znam šta treba očekivati od prvog susreta s tipom kojeg si upoznala preko društvene mreže i od susreta na slijepo?
Počevši od samog izgleda - svi na društvene mreže stavljaju slike u svom najboljem izdanju, kad su divni, nasmijani, našminkani, ušminkani, najmršaviji, najzgodniji, poziraju, namještavaju se satima i sve to izgleda, usudila bih se reći, baš onako holivudski.
Žene i muškarci čim ih vidiš samo ih poželiš pored sebe jer izgledaju naprosto fantastično.
Komunikacijske vještine - često su ljudi sakriveni iza monitora vrlo elokventni, susretljivi, razgovorljivi, pričali bi o svemu i svačemu, iskreno hrabri. Rekla bih brutalno smo hrabri jer monitor i papir zaista sve trpi.
Zaista komunikacija preko monitora je često vrlo laka i pitka, riječi samo teku. Dok u stvarnom svijetu kad nekog upoznaš i susretneš se s njime na prvu baš i ne ispade tako, pogotovo ako ste već komunicirali preko porukica ili kako god, onda već nekako podsvjesno stvoriš sliku o osobi kao vrlo elokventnoj i ako se uspostavi da komunikacija ne ide tim zamišljenim tokom u glavi nastane lagani kaos.
U biti, rekla bih da putem dopisivanja sam u glavi stvoriš sliku o osobi i tek kad se sretnete uživo i kad vidiš i čuješ da ta slika koju vidiš ne odgovara slici u tvojoj glavi, tada nastane fijasko.
Što po meni iskreno i nije tako strašno i grozno jer svi smo mi samo ljudi i imamo neke svoje strahove, što je sasvim normalno i prirodno, i nije ti baš svejedno kad se ideš s nekim naći prvi puta jer vi ste u biti koliko god komunicirali preko medija ipak samo dvoje stranaca na istom mjestu.
Naravno da iznimke postoje i da ima situacija kad se dvoje ljudi kliknu na prvu, zaista ima i to postoji ali češće nekako čujem sa strane da taj prvi susret "na slijepo" završi i ne baš tako sjajno i bajno.
Ali, opet ponavljam, sve su to neka naša očekivanja od suprotne strane, sve su to naši filmovi koje tražimo da odigra suprotna strana i kad ne bude odigrano onako kako smo si mi zamislili u svojoj glavi, tada nastane taj famozni fijasko.
S toga, bez velikih očekivanja, barem ne kod prvog susreta i tada neće biti niti velikih razočaranja, ali opet, kako je to samo tako lako reći a tako se teško upravo tako postaviti...
Post je objavljen 20.03.2015. u 17:59 sati.