Marketing
boj ne bije svijetlo oružje…
DARKERSKO
FOTOGRAFIRANJE
Prekrasan je dan s mnogo sunca. Šećem psa kroz predio koji koriste i drugi šetači pasa. Naiđem na prizor koji mi privuče pozornost. Desetak metara od staze mlada crnokosa fotografkinja fotografira atraktivnu djevojku od glave do pete obučenu u crno. Pedesetak metara dalje stoje tri ženske i čavrljaju, a oko njih trčkaraju tri crna psa. Jedan od njih je fascinantno lijep belgijski ovčar. Sve zajedno izgleda kao darkersko okupljanje.
Sjednem pedesetak metara dalje na drugu stranu i gledam koliko će to trajati. Naravno, fotoaparat mi je u džepu. Popušim dvije cigarete, ništa se ne mijenja. Žene s psima čavrljaju, a fotografkinja snima. O, tugo, o jade! Izvadim fotoaparat i poskrivečki usnimim dvije fotografije: fotosesiju i prijateljsko okupljanje. Mogao sam promijeniti poziciju i usnimiti ih tako da su svi istovremeno u istom kadru, ali to bi primijetile, a nisam htio privlačiti pažnju na sebe niti je bilo potrebe da to radim.
Fotografkinja je imala profesionalnu opremu. Jaku sunčanu svjetlost nadopunila je bljeskalicom sa stativa s reflektirajućim kišobranom. Na obližljoj klupi ležala je velika torba s dodatnom opremom, vrlo profesionalnog izgleda. Snimiti fotografiju sa svim tim zahtijeva daleko veće fotografsko umijeće nego kliknuti okidač idiot-aparata. Odlično! Djevojka ima tehničko znanje i zavidnu tehniku, ali nešto joj ipak tragično nedostaje.
Naime, jedan se potez naprosto nametao. Da je fotografkinja otišla do ženski koje su pričale, zamolila ih da se presele pedesetak metara i da li smije snimiti i njihove pse, nema dvojbe da bi pristale. Ništa ih ne bi koštalo, a svaki je vlasnik ponosan na svoga psa i laska mu kad se psu uputi kompliment. Gdje ćeš većeg komplimenta nego da ih ovjekovječiš? S druge strane, fotografije djevojke u crnom bile bi daleko atraktivnije da je pored nje belgijski ovčar boje ugljena ili čak sva tri crna psa.
Možda se djevojka-model boji pasa pa se ne bi usudila opušteno pozirati uz njih? Ako je tako, to je bio peh, a djevojka je – kako god na izgleda – loš modeli. Pravi modeli su pozirali uz krokodile, gorile, tigrove, s pitonima omotanim oko vrata…
Fotografkinja je vjerojatno unaprijed imala plan što snimiti i u tome nema ništa loše. Dapače. Ako je imala plan, točno određen zadatak, trebala ga je realizirati. Ali šteta što je bila toliko usredotočena na ostvarivanje unaprijed zacrtanog zadatka da je previdjela neočekivane mogućnosti. Tko pogodi cilj, promaši sve ostalo.
Posavcu ili Vesoviću ne bi se moglo dogoditi da previde crne pse u neposrednom susjedstvu scene koju snimaju i da to propuste. Zato su oni veliki fotografi.
Malo koristi oprema, malo koristi tehničko znanje ako nedostaje „ono nešto“. Nije to znanje, znanje se može steći. Riječ o svijesti što se radi, gdje se radi, s kim se radi, svijest o trenutku, osjećanje prostora i situacije, opuštenost da se planirano napusti u trenu i uhvati ono što je trenutno iskrsnulo. To je jedan od suštinskih sastojaka dobre fotografije. Na isti način kao što je i pri pisanju važno biti sposoban bez velikog premišljanja zapisati ono što je palo na pamet, pa kasnije procjenjivati je li to ičemu vrijedno ili je zavrijedilo izbrisati.
Post je objavljen 18.03.2015. u 17:37 sati.