Marketing
Glasnici...
Zagubljeni smo kamenčići
razuma greškom,
od početne zamisli
do mozaika stvarnog.
Dolutali
među plahtama
u kojima gužvamo se,
tijelo moje i tvoje...
Sa stotinu lica smo
kao svepostojanje,
neupamćenih imena
koja voljeli smo, svako.
Jer nebitna su imena
ako dah je isti,
a možda i oboje
isto ime nosimo.
Odavna među klasjem
mojih želja ležiš,
u Sveti gral me točiš
da bi sobom me pio.
Od istog učinjeni,
muškarac i žena,
Pegaz i jahačica smo
u toj poeziji tijela.
Misli naših ruku
što eonima se traže
obojasmo bojom,
misli sa smislom.
U naborima
moje bijele postelje
mirisi su tvoji
oduvjek, k'o zauvjek.
Dok u njima spavam
šapučeš jer znaš
da smijem se
jedino dok sanjam.
Glasnike ubijaju, zar ne?
Post je objavljen 04.06.2015. u 19:09 sati.