DODIRUJUĆI PRAZNINU
U noći kao što je ova ,
kad san je daleko
i sati polako
kad teku ,
kad svugdje oko mene
tišina odjekuje ...
U noći kao što je ova ,
kad moje su oči
maglom
ovjenčane ,
skidam paučinu sa
uspomena ,
vrtim film vremena
unatrag
... i sjećam se ...
... i maštam ... i pitam se ...
Prizivam tvoj gordi lik ,
tvoje nasmijano lice ,
gubim se u dubini
tvojih
zjenica ...
Čekam , napeto slušam ,
sve dok kraj sebe
ponovo ne začujem
zvuk glasa
tvojega ...
Pričaš zvonko ,
smiješ se veselo
čineći me
sretnom ,
tu si ,
... vidim te ...
... osjećam te ... i poželim te
dotaknuti ...
Pružam ruke , tražim tvoje
i stanem
dodirujući prazninu ...
nečmenjanka
.......
Split , bolnica Firule
28.02.2015 .
Post je objavljen 17.03.2015. u 14:23 sati.