Broj 4(četiri) za mene predstavlja misaoni broj.
Služi kao podsjetnik, makar mu nikada ne obraćam namjernu pažnju. Nametnik...
Možda su u pitanju neke lude sinapse s podsvjesnim frekvencijama, ne znam..
No eto, danas manijakalno nešto kontemplirajući, uvidjeh i kako je ostalo još 4 dana do slavnog proljeća.
Kolosijek misli automatski preusmjerava vagone koncentracije...
Četiri godišnja doba. Krug.
Da, proljeće općeprihvaćeno karakteriziramo buđenjem, stvaranjem, novitetima, cvijetići, ptičice..
Moj zaključak:
''To je opet proljeće. Zemlja je kao dijete koje zna pjesme napamet.''
(kazao je čovjek s previše imena)
Svaki početak novog godišnjeg doba(naročito proljeće), kao da ljudima služi u svrhu neke prilike. Ili olakšanja.
Često čujem one čeznutljive uzdahe za ljetom ili mrske izdahe dolaskom zime.
Dođe mi da se preselim na Island.
Island ima samo dva godišnja doba, ljeto(prosjek +12C) i zimu(prosjek +2C).
Globalno gledano, spomenute temperature mogu se pripisati jeseni.
Vjerujem da tamošnji ljudi osobne motive i motivacije, ne oblikuju kroz promjenu vremenskih uvjeta.
Uvijek je isto.
Nema čekanja.
Mislim da to zapravo pruža puno više utjehe.
Vrijeme(u službi uvjeta), kao barem jedna stvar, sa sigurnošću konstanta. Možeš se na to osloniti.
Rekla bih kao na betonski stup, ali to mi ne zvuči ugodno.
Stara fotelja zvuči bolje. Uz to i najmekša plišana deka.
Inače, privržena sam jesenskom ugođaju .
Reflektira unutarnja zbivanja, što je smirujuće. Imam se sa čime uhvatiti ruku pod ruku.
Meteoropatija također nije na odmet.
Toj sam nezgodi preoblikovala opis u "vremensko suosjećanje".
Na nekoj razini, vrijeme i ja smo tada (iz)nivelirani.
Nečujno komuniciramo.
Ravnopravni smo usred svog tog lijepo kostimiranog umiranja, i nisu nam potrebne riječi da bi se shvaćali.
Mi smo na balu.
Plešemo pred sivilom oblaka, čak nam i sunce nenadano zaplješće.
Obavijeni maglom nestajemo, duge nas kiše pune lokvama, grcamo, a vjetar katkad prene u sanjivoj nostalgiji.
Fragmenti u punom sjaju cjeline.
Tada se mogu osjećati stvarno dobro. Čudno, reklo bi se.
Ključ bi mogla biti teorija "klin-klinom".
A moglo bi biti i s falingom na mojoj strani, nisam prilagodljiva
za razliku od drugih ljudi i njihovih zima, ljeta i proljeća.
Što rade ljudi koji su neprilagođeni?
Lijepo bi bilo, naći se na Islandu...
i preimenovati u Ísmey :)
Post je objavljen 17.03.2015. u 10:03 sati.