"Za pet minuta voz staje u Vinkovcima"- govorio je glasno postari
kondukter prolazeći hodnikom trećeg vagona. U drugom kupeu sijedio je mršavi vojnik JNA. Sva odjeća na njemu je visjela, košulja je bila dobra po dužini ali je bila preširoka oko vrata. Zimska svečana jakna je bila zakopčana sa vojničkim opasačom kojeg je dva puta zamotao oko sebe. Struk tog vojnika je bio kao u manekenke . Lice je bilo mladoliko, bez iti jedne dlačice. Taj vojnik je više sličio na dijete nego na muškarca. Odjednom na tom suhom licu nazre se smiješak. Prolazavši kroz neko selo na jednom stupu je zamijetio zastavu trobojnicu. Crven, bijel ,plavi se vijorio. U sredinu bijelog polja nije se nalazila crvena zvijezda već Hrvatska šahovnica. To je prvi put u svom život da je u živo vidio tu Hrvatsku zastavu. Znao je da je to Hrvatsko mjesto. U mislima se vratio 3 godine unatrag i sjetio se svoje Jeans jakne na kojoj je na lijevom rukavu bila mala zašivena zastava Nizozemske te je na bijelom polju pisalo Holland. To je najbliže što je odgovaralo onom što je htio imati. Htio je imati zastavu bez crvene zvijezde. Sada on tu crvenu zvijezdu ima na kapi titovki koju drži pored sebe na praznom sjedištu sa lijeve strane. Uzbuđen stavio je svoju glavu što bliže hladnom prozoru koji se zamaglio i sakrio mu pogled na zastavu. Brzo je desnim dlanom prošao po staklu, obrisao ga i gledao je tu zastavu dok god je mogao. Pitao se u sebi da li će još vidjeti takvih zastava. Duboko je udahnuo i izdahnuo. Sjetio se ljeta 1989. godine kada je 14. lipnja sa autobusnog kolodvora krenuo na odsluženje JNA. Pjevala se pjesma „Marjane,Marjane“ i on se je bojao da ne dođe milicija i isprebija ih, nije mu bilo svejedno. Odlazio je u ono vrijeme kada je Jugoslavija bila još jednopartijska, kada je bilo ograničeno skoro svako drugačije razmišljanje osim onog kojeg odredu komunisti. Odlazio je u ono vrijeme kada su bile zabranjene Hrvatske zastave s šahovnicom i za to se odlazilo u zatvor za 5 pa i više godina. Odlazio je u vrijeme kada je u Krivičnom zakon SFRJ bio članak „PROTUPRIRODNI BLUD“ i gdje su takvi proglašavani bolesnim i odlazili na psihijatrijska liječenja. Bilo je to vrijeme kada su se svi bojali odlaska na odsluženje JNA u Kosovo jer je su tamo svako malo bili nemiri i vojnici su tamo ginuli. Bilo je to vrijeme kada su ljudi „kafu“ mogli kupiti samo izvan SFRJ, bilo je to vrijeme kada su ljudi išli masovno u Trst gdje su se kupovali razni odjevni predmeti kao i hrana. Bilo je to vrijeme kada Jugoslavenski dinar nije vrijedio ništa pa su Zapadni Nijemci dolazili na Jadran i ljetovali 14 dana za 200 DM. Bilo je to neko drugo vrijeme. „Vinkovci, 10 minuta voz staje u Vinkovcima“, ponovo glasno kondukter viče prolazeći hodnicima vagona. Mladog vojnika već je počeo savladavati umor, jer davno je bilo 7 sati kada je krenuo iz kasarne u Raškoj, gradu na jugu Srbije. Sada , nakon 14 sati putovanja od juga Srbije prema Beogradu, pa 3 sata čekanja u Beogradu „voza“ koji ide za Split, osjećao je da ga boli svaka koščica i mišić na tijelu. Vlak je non stop poskakivao kao da su kamenja na tračnicama. no, ipak je bio veseo. Prošlo je 8 mjeseci i četiri dana kada je krenuo od kuće na odsluženje JNA. toliko vremena nikada nije izbivao od svoje obitelji.
