Ovo je vrlo često pitanje, slabo informiranih kršćana, a i svih ostalih "društvenih slojeva"
Premda su sva djela iz Kristova života otkupiteljska, spasenje ljudskog roda kulminira na križu, prema kojem je usmjeren čitav Kristov život na zemlji.
"Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši"
(Lk 12,50)
Da bismo bili Isusovi učenici trebamo slijediti njegov savjet.
"Tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi"
(Mt.16,24)
O kako su teški ovi savjeti.
Kako se teško odreći kave, subotom ujutro u "omiljenom kafiću", kakve čaše dobrog vina, kako se odreći mogućnosti da kupiš novu jaknu (koja ti ne treba) kako se teško odreći zasluženog odmora, kako se odreći nečeg; što pripada samo meni....
"O kako je život težak
A smrt laka"
O kad bi proučili staurosofiju!
Kad bi spoznali vrijednost "drveta"!
Sjedinjena s Gospodinovom patnjom, dobrovoljna mrtvljenja dobivaju svoj najdublji smisao.Ona nisu prvenstveno usmjerena zadobivanju vlastitog savršenstva i ne predstavljaju način strpljivijeg podnošenja životnih teškoća.Mrtvljkenja predstavljaju sudioništvo u tajni otkupljenja.
Možda netko drži mrtvljenje glupim i besmislenim, odrazom prošlih vremena neprimjerenim napretku i kulturi našeg doba
Sv.Terezija kaže."Vjerovati da će Gospodin za prisnog prijatelja izabrati osobu koja voli ugađati sebi i nije spremna ni na kakvo odricanje, besmislica je"
(moram priznati da po ovoj osnovi postoji realna opasnost da ne postanemo "prisni prijatelji")
Kako naše tijelo teži ugodi, naša "potpunost" se nalazi u "određenoj" entropiji iz koje proizlaze svi naši problemi...
Ha nije lako...
"Da je bećar biti lako
bećar bi bio svatko"
Ako uspijemo naslutiti smisao žrtve već smo na "dobrom putu" ujedinjenja svojih razbacanih dijelova onog savršenog tijela o kojem Pavao govori.
9Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.
10A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.
Pronaći put savršenstva u moru smjerova, putokaza koje nudi ovaj svijet je vrlo teško i neka nas ne obeshrabruju često pogrješno izabrani putokazi.
To je jednostavno staza koju moramo proći ako želimo život vječni.
Ona je gruba, strma, zahtjevna ali nagrada je velika.
Kršćanin ne bi smio bježati pred poteškoćama i tegobama ovog svijeta, te svoje poslanje svesti samo na molećiv molitvu, da mu Bog da zdravlja i dovoljno novčanih sredstava, da malo proputuje svijeta, da djeci osigura egzistenciju, da u starosti nadoknadi ono što možda u mladosti nije mogao i ostalih milijarde papzjanija za kojima žudi ovaj svijet...
svijet...
svijet...
Post je objavljen 14.03.2015. u 09:04 sati.