Ovo je, mislim, treći roman Amosa Oza kojeg sam pročitala. Prvi je bio 'Iznenada, u dubini šume' i doista me oduševio, međutim što idem dalje, oduševljenje i nije tako veliko, mada se očito radi o veoma dobrom i plodnom piscu. Dakle, ovo je zbirka priča koje se na mjestima isprepliću, a zajedničko im je da se događaju u izraleskom selu Tel Ilanu. Međutim, kada ne bi bilo imena likova i tek ponekad detalja, sve ovo zapravo moglo bi se događati bilo gdje na svijetu. No, dobro, to i nije tako bitno. U svakom slučaju pisac veoma istančano i zanimljivo opisuje odnose među likovima te njihovu osamljenost i beznađe, pomirenost sa situacijom.
NEKOLIKO CITATA:
Jednom davno, prije svega, možda su još tu i tamo voljeli malo. Ne svi. i ne mnogo. I ne uvijek. Samo tu i tamo poneko. Ali sada? U ovo vrijeme? Sada su već sva srca izumrla. Sve je gotovo.
Naša su srca potpuno začepljena. Svi su osjećaji odavno mrtvi. Nijedan čovjek danas se ne obraća drugome ako nema neki egoistični interes.
U svakom čovjeku, pomislio sam, uvijek sjedi malo skvrčeno dijete koje je bio nekad. Kod nekih se može vidjeti da je to dijete još uvijek živo, a neki u sebi nose mrtvo dijete.
Post je objavljen 09.03.2015. u 12:33 sati.