Pregled posta

ČINJENICE O RAZLOZIMA PROPADANJA HRVATSKE POLJOPRIVREDE

MINISTAR BEZ PRESEDANA

Zbog ekonomske krize koju hrvatska Vlada produbljuje svojim parcijalnim odlukama, Hrvatska sve dublje pada u krizu. Radnih mjesta je sve manje, a i tih preostalih milijun i 160 tisuća zaposlenih, koliko ih je sada, do kraja godine više neće biti zaposleni, ako aktualna garnitura političara ostane na vlasti do kraja godine. Metoda ove Vlade je naime takva da dok jedan ministar nalazi sve načine za zapošljavanje, jedan drugi ministar svaki puta kada se pojavi pred Tv kamerama govori o otkazima koji slijede. Istovremeno stečajni upravitelji ulaze u tvrtke u kojima proizvodnja postaje upitna, nakon što radnicima nije isplaćeno nekoliko plača. Te su tvrtke za stečaj „pripremljene“ prethodnim isisavanjem novca iz njih . Nitko ne zna gdje je novac nestao, ali nitko ni ne odgovara za uništenje tvrtke, jer osiromašeni radnici nemaju sredstava za tužbe i skupe, a spore sudske postupke. A nitko drugi u državi ni ne postavlja pitanje zašto tvrtke odlaze u stečaj, kao ni pitanje „ zar sve mora biti privatizirano?“ Stečajni upravitelji „spašavaju tvrtke“ otpuštanjem većeg boja zaposlenih, te prodajom tvrtke za višestruko nižu cijenu od njene realne vrijednosti, što je model hrvatskog privatizacijskog postupka po kome se već 20 godina uništava hrvatsko proizvodno gospodarstvo.

************
Čovjek koji je postavljen za ministra poljoprivrede od stranke SDP -a, u tri godine je despotskim vođenjem poljoprivredne politike uništio mala obiteljska gospodarstva na hrvatskom selu. Malih poljoprivrednih gospodarstava na selu više nema, jer su zbog nemogućnosti proizvodnje i plasmana ta gospodarstva doslovno nestala. Proizvodnja je ugašena, poljoprivredni strojevi rasprodani ili uništeni od korozije, a gospodarske zgrade zjape prazne i devastirane. Staračka poljoprivredna domaćinstva žive od malih poljoprivrednih mirovina jedva plaćajući troškove struje i telefona, ili žive od male socijalne pomoći kakva je u Hrvatskoj na snazi otkada je koalicija stranaka na vlasti.
Isporuka mlijeka na gospodarstvima, koja su imala do 10 krava, bila je okosnica prihoda seoskog domaćinstva četrdesetak godina. Teško se moglo naći obiteljsko gospodarstvo koje nije imalo krave. No to je nestalo za nepune dvije godine kada su Dukatovi, odnosno Laktalisovi djelatnici počeli 2011. obilaziti seoska sabirališta mlijeka i izdavali naredbe o prestanku sakupljanja mlijeka. Veći broj sabirnih mjesta morali su sa sabiranjem mlijeka prestati naredni dan, ili u nekoliko slijedećih dana. U nekim sabirnim mjestima po odluci službenika bitno je smanjen broj isporučitelja mlijeka. Sabirnih mjesta je ostalo do danas na hrvatskom selu zanemarivo mali broj. Tražila sam 2012.novinarsko objašnjenje od Dukata zašto se otkazuje otkup mlijeka malim gospodarstvima. Dobila sam odgovor da privatna tvrtka nije dužna davati objašnjenja za svoje poslovne odluke.
Objašnjenja koji su uporni ali otpisani hrvatski proizvođači dobili, je da nisu poštivali sve preporuke u standardu kvalitete da nisu imali e klasu mlijeka, te su zato iz isključeni iz isporuke mlijeka. Da li je to bilo točno, ili je to samo bio način da se gospodarske farme prosječnih domaćinstava brojčano smanje i nestanu? Takve podatke zna jedino laboratorij za ispitivanje mlijeka u Križevcima. Zašto ministar Jakovina u tom periodu nije javno stao u obranu hrvatskih poljoprivrednika i njihove egzistencije i zatražio od Dukata da im se trajno ne otkazuje otkup mlijeka? Zašto taj problem ministar nije digao do razine Vlade? Zašto nije kao ministar kojemu je to po funkciji dužnost, javno tražio načine da zaštiti poljoprivredne proizvođače od propadanja?
Kada je mr. Božidar Pankretić bio ministar poljoprivrede dvije godine 2008. i 2009. i sa svojim je savjetnicima vodio politiku opstanka malih poljoprivrednih gospodarstava, tako da je uveo poticaj za malo gospodarstvo koje je imalo samo jednu kravu i samo jedan hektar zemlje. No ta želja za opstankom života na selu i jačanjem poljoprivredne proizvodnje, koja je zbog vrijednosti ekonomska kategorija, je kratko trajala i ugašena je njegovim odlaskom s funkcije.

Godine 2005. Hrvatska je imala 59.ooo, gospodarstava koja su isporučivala mlijeko, 2015. godina tih je proizvođača manje od 10.000. Do 2012. godine opstale su samo gospodarske farme koje su imale oko 15 i više krava dojilja, a da prethodno nisu težile modernizaciji, što znači da prethodno nisu ušle u kreditni odnos s bankama. Jer slijedila je nova metoda uništavanja: tvrtke otkupljivači mlijeka drastično su smanjile otkupne cijene mlijeka – cijena mlijeka ekstra klase pala je za oko dvije kune - i proizvođači više nisu mogli isplativo poslovati. Prihodi od proizvodnje mlijeka više nisu mogli pokrivati troškove proizvodnje. A u troškove proizvodnje ulazila je kupovina hrane za krave i otplata kredita. Potrebi za kupovanjem hrane za mliječne krave pridonijela je politika ministarstva poljoprivrede ne raspisivanjem natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta, koja se ni 2015. ne provodi dinamikom koja je potrebna poljoprivrednim proizvođačima. Akomulirani novac koji su gospodarstva uspjela prethodno uštedjeti odlazio je svakoga mjeseca na otplatu duga i zatvaranje procesa proizvodnje. Poljoprivrednici prvenstveno mljekari su organizirali višednevne prosvjede 2012., pa 2013. tražeći povišicu cijene isporučenog mlijeka i ostavku ministra poljoprivrede. Nisu dobili ni jedno ni drugo, a politika propadanja hrvatskog sela je nastavljena.
Gospodarstva koja su bila orijentirana na svinjogojsku proizvodnju kao i na govedarsku doživjela su kolaps najprije zbog različitih bolesti koja se pojavila među svinjama i stokom, te je najprije prodaja, a onda i izvoz bio zabranjen nekoliko godina. Trend propadanja potpomoglo je jačanje poznatog koncerna koji je kupivši više PIK-ova i mesoprerađivačkih tvrtki u Hrvatskoj vodio i vodi svoju politiku svinjogojske, stočarke i mljekarske proizvodnje bez ozbiljnijeg sudjelovanja u otkupu svinjetine i govedine s obiteljskih gospodarstava. Proizvođači povrća imaju iskustva s isporukom povrća tom koncernu, ali i svjedočanstava o ne naplati svoje isporučene robe. Ratari proizvođači žitarica više godina siju i posluju „ po inerciji“ jer moraju raditi i od nečeg živjeti. Ali koliko treba proizvesti i po kakvoj cijeni će prodati, i treba li Hrvatskoj i robnim rezervama uopće njihova proizvodnja, o tome s ratarima ministar ne razgovara. Slično ratarima prolaze i proizvođači voća koje ministar poljoprivrede također ignorira ne želeći s njima dijalog, a time ostaju i bez informacije koje oni žele dobiti. Naravno da hrvatska poljoprivreda nema strategiju proizvodnje iako to poljoprivredni proizvođači traže.
************
Za koga i zbog koga onda postoji ministarstvo poljoprivrede? Najvjerojatnije ono postoji zbog desetak velikih tvrtki i koncerna u Hrvatskoj, s čijim se vlasnicima ili članovima Uprave ministar nalazi izvan dosega informacija za javnost. Takvi moćni gospodarski subjekti su s vlasnicima medija „dogovorili“ da se o njima nikada ne piše u negatiovnom kontekstu, niti se piše kada oni za to ne daju dopuštenje. Tiskovine koji bi to ipak činile izgubile bi u svojim izdanjima njihove reklamne poruke. A reklame su značajni kapitalni dio prihoda svake tiskovine posebno u vrijeme ekonomske krize kada prosječni čitatelj ne može svaki dan kupiti novine. „Prijatelji“ su u tom slučaju – preko leđa novinara – dogovorili što javnost može znati, a što mora ostati tajna. Velike poljoprivredne tvrtke primaju oko 45% od ukupnog buđeta potpora, za svoju poljoprivrednu proizvodnju. Trebaju li veliki koncerni koji su na tržištu Europe i drugih kontinenata uopće primati potporu? To je moralno pitanje. No hrvatske političke strukture s velikim koncernima imaju dogovor koji u Hrvatskoj egzistira desetak godina „ mi vama potpore – vi nama donacije na ime političke stranke“

Hrvatska ima uspješnih poljoprivrednih proizvođača koji su se uspjeli održati koji su povukli financijska sredstva iz pred pristupnih fondova SAPARDA I IPARDA , ali oni su pojedinci i u manjini.

************


Dolaskom Jakovine na mjesto ministra poljoprivrede krajem 2011. hrvatska poljoprivreda doživjela je degradaciju, kakvu nitko nije očekivao. Hrvatska je već 20 mjeseci u Europskoj uniji, poljoprivreda je dio Zajedničke poljoprivredne politike EU, ali hrvatska poljoprivredna politika daleko je od uspješne poljoprivrede. Kako je moguće da hrvatski državljanin, ing. agronomije po struci, ministar poljoprivrede, vodi svoju politiku koja se najvećim dijelom očituje u šutnji prema poljoprivrednicima kada traže razgovore s njim. Ne činjenjem onog što poljoprivredni proizvođači traže – radi poljoprivrednim proizvođačima direktnu milijunsku štetu . Evo samo nekoliko posljednjih primjera:

1.Direktnu štetu Jakovina je učinio kada nije odabrao djelatnike koji bi intelektualno bili sposobni u zadanom vremenskom okviru Europskoj Komisiji predočiti prihvatljiv i valjan Program ruralnog razvoja.
2. Direktnu štetu učinio je poljoprivrednicima time što je sa zakašnjenjem od gotovo 60 dana isplatio potpore poljoprivrednicima za 2014. koje su u Europskoj uniji smatrane potporom poljoprivrednom dohotku. Hrvatski poljoprivrednici žive u zemlji duboke ekonomske krize, gdje je plasman proizvoda težak, rokovi plaćanja duži od 60 dana, zarada mala, kamatne stope i u HBO-u veće od 5%, a o komercijalnim bankama i da ne govorim, koji su pod presijom švicarskog franka kojem se vrijednost povećava - pa mjesečna rata duga raste. U tim uvjetima isplata potpore sredinom mjeseca prosinca 2014. znatno bi pomogla poljoprivrednim proizvođačima . Ali ta je pomoć izostala.
3. Direktnu štetu Jakovina je učinio poljoprivrednim proizvođačima kada nije želio razgovarati s njima i omogućiti, onima koji imaju porezni dug, otvaranje zaštićenog bankovnog računa, koju je mogućnost ministar financija Linić 2012. poljoprivrednicima ukinuo, a kako je to omogućeno ostalim građanima RH s poreznim dugom prema modelu da banka uzima jednu trećinu sredstava, a dvije trećine sredstava ostaje korisniku za raspolaganje.

Informacija o kakvom-takvom rješenju za poljoprivredne proizvođače sa poreznim dugom iz ministarstva poljoprivrede odaslana je deset dana nakon početka isplate potpora – 26.2. 2o15. a u njoj je rečeno da će u Zakonu o poljoprivredi biti Odredba u kojoj će iznos sredstava koja se dodjeljuju poljoprivrednim proizvođačima biti izuzet od ovrhe u visini do 50.000,00 kuna. To riješenje je povoljno za poljoprivrednike sa malim potporama. No što je 50 000 kn za ratara, ili stočara kome je ostala na taj način 1/3 sredstava, a dvije trećine mu je odmah uzela banka?. To je nepravedna odluka i još jedna
4. direktna šteta koju je Jakovina “glatko “ nanio poljoprivrednim proizvođačima.

************
Već samo ovim nabrojenim elementima ministar poljoprivrede je učinio ozbiljnu povredu etičkog kodeksa državnih službenika. Materijalne štete koje su nastale za hrvatsku poljoprivredu u samo nabrojenim direktnim štetatma samo su mali dio. Od početka mandata počinjene su mnogo veće štete poljoprivrednicima njegovim odlukama i one se mogu računati u desecima milijuna kuna. Grupa poljoprivrednih proizvođača trebala bi o načinu vođenja hrvatske poljoprivredne politike obavijestiti Europsku komisiju i podnijeti tužbu protiv ministra Jakovine. Jer način na koji on raspolaže s resursima hrvatske poljoprivrede – odluke su bez presedana. A kada mu ministarski mandat prestane, Jakovina će biti običan građanin bez funkcije, a hrvatska poljoprivreda se kroz nekoliko generacija neće oporaviti.
Na sličan način na koji Jakovina razara hrvatsku poljoprivredu rade još neki hrvatski ministri, samo zato što im je političkom odlukom data funkcija. Dok za ministre zakon ne propisuje kako treba raditi - tužba europskom sudu za direktnu štetu i ne činjene na moralno obvezujući način – treba biti njihova paradigma društveno dozvoljenog postupanja. I podsjetnik da su poljoprivredni proizvođači gospodarski faktor koji zapošljava i sebe i druge, da proizvodi hranu u čijoj daljnjoj proizvodnji može stvarati dodanu vrijednost a u plasmanu robe stvarati društveni bruto proizvod. Sadašnjom politikom ministarstva poljoprivrede i proizvodnja i razvoj su onemogućeni.




Period obilnih kiša; 14.9. 2014. Zagrebačka županija (fotka: mzz)






Post je objavljen 08.03.2015. u 20:16 sati.