je pravljenje oružja i trgovanje njime
i konačno njegova upotreba.
Ako nešto stalno proizvodimo,
onda to valjda jednom mora biti u upotrebi.
Što se tome čudimo?
Osuđujemo ubijanje,
ali svojeg ćemo protivnika smjesta ubiti
ako je rat.
Šaljemo liječnika
i auto s velikim crvenim križem
za ranjenike, čak i za ranjene protivnike.
Pa zašto onda uopće ranjavati ljude?
Tko je izmislio tu besmislenu igru?
Djeca sigurno nisu!
Objavljujem pjesmu velike katoličke novinarke, pjesnikinje, majke i mirovne aktivistice Ljiljane Matković-Vlašić, kao čestitku žanama
za međunarodni DAN ŽENA, ujedno kao podsjetnik da su prava žena ljudska prava, jer i mi smo ljudska bića, ni manje ni više!
Post je objavljen 08.03.2015. u 12:33 sati.