otkada već traju ti osmijesi mog 5c razreda
na fotografiji neočekivano pronađenoj
u albumu mog oca nakon njegove smrti?
crno bijeli pravokutni trenutak dječje radosti
i bodrosti, bezazlenosti i neuprljanosti na odlasku
isječen iz beskrajne trake vremena kojom je
omotan prostor do međusobnog stapanja
boli me kao što boli liječenje rane vatrom
kao što prolaznost trpi bezočnost vječnosti
kao što nepomičnost zavidi beskrajnom.
dokada će trajati moj pogled na osmijehe
mog 5c razreda zaustavljene pred prolaznošću?
zauvijek jer u albumu vremena sve postoji istovremeno.
Post je objavljen 07.03.2015. u 17:20 sati.