Ima jedna mala soba, toplija od topline, hladnija od hladnoće i u neko vrijeme u njoj se teško disalo, u njoj se teško nastanjivalo, hranili smo biserne školjke u nama, povlačile su se, ali su bile u tom hladnom mraku i nisu se vidjele.
Prepreke su nestajale jedna za drugom, zaboravio si svoj izvor i počeo citirati riječi iz knjiga, čula se glazba dalekih meridijana, čulo se more u tvojoj ušnoj školjci, dok sam ti šaptala "volim te", tvoj pogled je uvijek znao otopiti ledenu masku uredno složenu u mojoj ladici donjeg rublja.
Rekao si "probudit ćemo noć", rekla sam: "nećemo".
Rekao si "da", tad sam rekla "ne".
Zgusnuta u crvene ruže koje si stalno donosio svakog ljetnog dana, dobio si naše zube, naše vlažne tragove, a umjesto crvenih ruža, rascvjetala sam tvoje usne i potrgala listove do tada ispisanih stranica tvog života, zapalila ih i pustila niz mjesečev trak, da otprhnu kao latice crvenih ruža koje su padale po meni iz tvojih plavih očiju.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.