Zastali smo kod skulpture srednje veličine.
- I što mislite – upitao me je vremešni gospodin, vlasnik taverne Zaton.
Riba je bila vješto izrađena, ali ništa više od toga.
- Ok je – rekoh.
- Zar samo to – on će pomalo razočarano. Očekivao je značajniji komentar.
- Pa ono, realizam, ne?
- Pogledajte bliže – natukne.
Pažljivo sam osmotrio umjetninu. Nisam zapazio nikakav detalj koji bi joj naglo podigao vrijednost.
- Ljuske, obratite pažnju na ljuske!
Ubrzo sam shvatio na što cilja: ljuske su, naime, bili počupani ljudski nokti, u to nije bilo sumnje, pogotovo kada sam stvar stavio u kontekst povezujući informacije sa udaljenih područja. Nastojao sam zadržati ravnodušno lice pred tim spomenikom nesvakidašnjeg zločina dok su mi pred očima iskakale slike okrutnog mučenja.
- Nokti – konstatirao sam forenzičarski hladno.
- O, da – rekao je s nasladom – ljudski. Podsjetnik na uzbudljiva vremena.
Mislio je na rat.
- U svakom slučaju to je zanimljiv koncept – dometnuo sam neodređeno. To mu se svidjelo.
U glavi sam se već počeo spremati. Zatvarao sam kofer kada sam začuo poznati stih:
where is my mind...
Post je objavljen 06.03.2015. u 03:39 sati.