Marketing
ispod zidina Gornjeg grada
ima jedan prolaz, kad se ide u "Jaegerhorn" (Lovački rog) pa onda još ravno tim hodnikom prođem i dođe se do jednog zabačeno divljeg rasutog parka, ispod zidina Gornjeg grada, parka kaskadno napravljenog, gdje još postoji jedna klupa gdje sam šaptala kao 17 godišnja djevojka i čula najljepše ljubavne riječi jednog devetnaestogodišnjaka...
puno godina kasnije, negdje 2000.-te godine, ušla sam u prigradski vlak sa frendicom i sjele smo na svoja mjesta, a preko puta mene muškarac i žena...
pogledala sam čovjeka - bio je to taj dečko, lice isto kao onda kad je imao 19 godina, visok, vitak, (upoznala ga na čagi, bio je najbolji plesač na tom plesnjaku) i počela sam pričati sa frendicom o jednom događaju, u kojem je i on te davne godine sudjelovao...
gledao me onako, pogledavao, došla je moja stanica i ja sam izašla...
nikad ga više nisam vidjela, ali kad god prođem Ilicom kraj "Jaegerhorna", pogled mi odluta u taj divlji kaskadni park i vidim onu malu klupu, moj zeleni kaput i traperice i njegove ruke kako se gube u mojoj kosi...
Post je objavljen 05.03.2015. u 22:01 sati.