Pregled posta

Zbirka priča "Osmica" makedonske spisateljice Rumene Bužarovske sastoji se od osam priča, sedam objavljenih u istoimenom makedonskom izdanju, dok je jedna dodana iz njezine prve zbirke "Žvrljotine".

Priče Rumene Bužarovske napisane su običnim, možemo reći demokratskim vokabularom, onim srednjeg stilskog registra. Njezini likovi lijepo su se raširili po svim životnim dobima, od dječjeg do starijeg, a odreda se radi o ženama-pripovjedačicama ili pak pričama kojima su u fokusu ženski likovi. Likovi, ne samo ženski, iznimno su plastični, skulpture od riječi. Tajna njihove uvjerljivosti je u ljudskosti: upečatljivi su po svojim slabostima i nesavršenostima, po paketu osobnosti. Psihoportreti likova iscrtani su u nekoliko poteza, a svejedno raskošno.

Rumenine priče su drame iz svakodnevice, često kondenzirane u nekoliko sati, napete kao krimići. Ti krimići su ispričani pothlađenim, racionalnim i ekonomičnim, objektivnim i jezgrovitim rečenicama, pa se u napetosti između onoga kako i što bilježe i pripovijedaju otvaraju raskošni tuneli u psihu i intimu likova, u njihove i dijelom društvene rasjede i provalije. Autorica, naime, jednostavnim rečenicama s diskretnim detaljima ocrtava odnose moći – i još prije i važnije nemoći – razvija i fino gradira drame koje prijete prsnućem svih obiteljskih odnosa zbog pojedenog odreska ili uplakanog djeteta.

Korak iz životne rutine i sigurnosti u neugodu i potencijalni rasap je malen. Nizanje tih malih koraka čini kralješnicu ovih priča koje skreću prema katastrofi, plaču u kupaonici, bijegu u TV program… Ali, unatoč kojih, život ide dalje. Život kakvim ga, otprilike, vide i ispisuju anglosaksonski majstori, recimo Raymond Carver i Alice Munro. Rumena Bužarovska nije slučajno amerikanistica.