Kod ukupnog unosa proteina do 2 g/kg tjelesne mase u pravilu nema popratnih učinaka koji bi ugrožavali zdravlje sportaša, osim amonijaka. Razgradnja proteina se odvija preko aminokiselina u ugljični dioksid i vodu plus amonijak. Ako se sa proteinima pretjeruje, višak amonijaka se ne stigne pretvoriti u ureju i izbaciti mokraćom, već ostaje u tijelu i djeluje toksično (Kulier, 2000.). Dijete sa visokim udjelom proteina, predlažu konzumaciju velikih količina proteina, u rasponu od 200 do 400 grama dnevno, odnosno od 2,5 do čak 5 g/kg tjelesne mase za osobu od 80 kg. Maksimalan unos proteina trebalo bi ograničiti na 2 do 2,5 g/kg tjelesne mase dnevno, odnosno 176 do 221 g proteina za osobu od 80 kg (Bilsborough and Mann, 2006.). Kod kroničnog uzimanja visokih doza proteina, javljaju se popratne pojave kao što su dehidracija (kao posljedica izlučivanja velike količine uree), oštećenja jetre, hipertrofija bubrega, gubitak kalcija i dijarea, a povezuje se i stvaranjem bubrežnog kamenca (Wolfe, 2000.).
Zanimljivost kod dijeta sa povećanim unosom proteina (oko 1,5 g/kg tjelesne mase dnevno), a smanjenim unosom ugljikohidrata (120 do 200g dnevno), jest da omogućuju veći gubitak potkožnog masnog tkiva, a smanjuju gubitke mišićne mase. Naime, termički učinak proteinske prehrane viši je nego kod ugljikohidratne prehrane (James, 1986.; Schutz, Bray and Margen 1987. cit. prema: Johnston, Day and Swan, 2001.). Johnston, Day and Swan, (2001.) proveli su istraživanje na 10 zdravih ispitanica, pokazuje da su ispitanice na dijeti sa visokim udjelom proteina, u mirovanju sagorijevale 8 kcal na sat više nego ispitanice na dijeti sa visokim udjelom ugljikohidrata, također tjelesna temperatura kod konzumacije obroka sa visokim udjelom proteina naglo poraste za 0,22 do 0,33 °C, i zadržava višu razinu 4-5 sati nakon konzumacije obroka, dok je kod konzumacije obroka sa visokim udjelom ugljikohidrata karakteristično da se temperatura podiže polagano i nakon 1-2 sata naglo se vraća na razinu prije obroka. I druga istraživanja (Crovetti et al. 1998., cit. prema: Bilsborough and Mann, 2006.) pokazuju da se povećava sagorjevanje kalorija u mirovanju od 40 do 60 kcal ukoliko se konzumiraju obroci s visokim udjelom proteina, svakih sat vremena kroz devet sati (obroci su se sastojali od 35g proteina, 15g ugljikohidrata i 6g masti, što je otprilike 250 kcal).
Dugotrajne studije koje proučavaju dijete sa umjerenim unosom proteina nisu dostupne, dok kratkotrajne studije ukazuju na duži osjećaj sitosti, povećanu termogenezu, manji gubitak mišićnog tkiva, bolju kontrolu glikemije. Čini se, da je ključan element u ovakvim dijetama povećan unos leucina (Layman and Baum, 2004.). Istraživanje provedeno na uzorku 65 ispitanika pokazalo je da ispitanici koji su bili na dijeti sa visokim udjelom proteina, u prosjeku su konzumirali 450 kcal dnevno manje, od ispitanika na dijeti sa visokim udjelom ugljikohidrata, a u slijedećem obroku, konzumirali su 20% manje hrane. Nakon 6 mjeseci ispitanici koji su bili na dijeti sa visokim udjelom proteina izgubili su 8,7 kg, u usporedbi sa 5,0 kg koje su izgubili ispitanici na dijeti sa visokim udjelom ugljikohidrata (Skov et. al. 1990., cit. prema: Bilsborough and Mann, 2006.).
Literatura:
Johnston, C. S., Day, C. S. and Swan P. D. (2001.) Postprandial thermogenesis is increased 100% on a high-protein, low-fat diet versus a high-carbohydrate, low-fat diet in healthy, young women. Journal of American College Nutrition 21:55 – 61
Kulier, I. (2000.) Suplementi u prehrani i športu. Zagreb, Impress
Bilsborough, S. and Mann, N. (2006.) A review of issues of dietary protein intake in humans. International Journal of Sports Nutrition 16:129 – 152
Wolfe, R. R. (2000.) Protein supplements and exercise. American Journal of Clinical Nutrition 72:551S – 557S
Layman, D.K. and Baum, J.I. (2004.) Dietary Protein Impact on Glycemic Control during Weight Loss. Journal of Nutrition 134(4):968S-73S.
Post je objavljen 04.03.2015. u 14:44 sati.