Marketing
Muke po direktoru...
Ehhh... kad bih vam rekla da se ostvarila ona "pazi što si želiš"... vi ćete se:
a) smijati
b) biti ljubomorni
c) zlurado se cerekati - vid' naivke...
Anyway, kakav je život - sad već "stare" direktorke? 
Prvo - život nije ružičast. Od silne radosti da se takva sreća desi jednoj maloj seoskoj, hodajući po blatu Rudarki - čovjek/žena se brzo ohladi. 
Jerbo postoji hrpa nesposobnih vlastitih ljudi koji ti više odmažu nego pomažu. Što svjesno, što nesvjesno.
Uz dičnu nam socijalnu politiku, društveni poredak, a i sindikalni aspekt - čovjek/žena (čitaj: Rudarka) ne može nogom u dupe opaučit ove što ćešu jaja već desetljećima, a nažalost niti nagraditi one koji se trude i rade... a ne govorimo o državnom preduzeću. Kako je tek tamo, kao i u svim onim državnim, županijskim, gradskim, općinskim, da ne spominjemo agencije.... 
Onda ide red istih - jelte kolega koji se trude podmetnut, ispljuvat (uz dično poštovanje pojedincima), gurnut, povuć.... 
No, ima i drugih - više/manje ljudskih problema. Kao i u svakom drugom prosječnom preduzeću, da se ne zavaravate...
Imam nekolicinu dovoljno starih da im nije lako raditi terenski posao, a s druge strane (za državu) dovoljno mladih da ih se tretira kao nove novcate.
Imam nekolicinu dobrih, odličnih, super dječaka sa usko stručnim znanjima zlata vrijednima koje plaćam kao malo bolje plaćenu čistačicu banke (ok, sad su i one sirote outsoursane, no prije jedno 20-ak godina dotičen su bile wou sa plaćama 
).
Imam i neke koji se bune jerbo ih plaćam, ali oni smatraju da trebaju dobiti više. Pa ispadne da su struke koje moja kompanija uopće ne treba.
A ja im lijepo velim - razmislite, pazite što si želite... nema povećanja plaće (ovisno o stručnoj spremi) i sve isto (malo papirologije, laganini dolaze/odlaze s posla kad im se prohtije, nitko ništa ne pita... ehhh), već odgovornost (čitaj: odgovorniji posao, više posla) ili u nekim slučajevima otkaz zbog pomanjkanja potreba za dotičnim strukama.... 
Nakon što je Rudarka pobrala laganu virozu, pa nakon nekoliko dana pala u nesvijest, pa hitna odrađivala ... naravno, nakon što je ufrazila Guzdu, odlučila je igrati oštro.
Smijenila je glavnog inženjera - nezainteresirani čovjek odjednom je sve shvatio jaako osobno i vrijeđao dotičnu na privatnoj bazi - kakti Rudarka ga ne voli. Neš ti.... 
Imenovala čovjeka koji je - ne, nije se dotični ulagivao, upucavao, već je kao gastarbajtersko dijete (tzv.polu germanistički tip) nešto što Rudarka voli - jedan + jedan je dva i gotovo. Čovjek kakav baš Rudarki treba.
A za kraj priče - ima i jednog ludog/divljeg/psihopatskog tipa kojem nisu sve koze na broju.
Nakon što sam doznala da je bivši logoraš (s tužnom obiteljskom pričom) odlučih spasiti dotičnog, pa makar preduzeće propalo. Kenja do jaja.
Tko preživi, pričat će...
Voli vas Rudarka 
Post je objavljen 03.03.2015. u 19:55 sati.