Zaboravila sam taj osjećaj jer sam uvijek odlazila prije kad osjetim to, ali sa tobom je drugačije. Ti si osoba koju bih mogla čitav život imati kraj sebe jer si čovjek i imaš dušu, razuman si, stabilan si i lako te je voljeti tj. osoba koju želim da imam kraj sebe jer me vežu za tebe prelijepi trenuci i situacije, ma sve. Od tebe nemam pravo nešto tražiti jer sam stvarno prešla sve granice razuma, ali znam da mi je stvarno stalo i želim da sa tobom uspijem jer vjerujem u nas i u ovih godinu i mjesec. Znam da ti je stalo i da me jednim dijelom voliš (u to sam sigurna) jer ne bi ti ovo sve trpio da nije tako. Ne želim te izgubiti zbog svoje posesivnosti . Tražim da mi daš drugu zvaničnu šansu i da malo vjeruješ u mene poslije svega... Kako nastaviti dalje? Ne mislite više na njega, niste više tužni i ne mrzite sve muškarce. Nisu svi kao što je on, a i da jesu, vi ste iz te veze valjda izvukli neku pouku, uvidjeli ste neke svoje pogreške za koje ćete se, u budućnosti, truditi da ne budu ponovljene. Važno je da vidite sebe u pravom svijetlu, tj. da sagledate vašu bivšu vezu realno. U tome vam može pomoći netko sa strane, mada možete i sami biti dovoljno samokritični. Ako ne sagledate pravilno stvari i događaje, dogoditi će vam se ista stvar ponovo u novoj vezi. Tko je pogriješio? Je li samo on kriv, a vašeg udjela u krivici uopće nema?! Ni moji osjećaji se promijenili nisu, još uvijek te volim kao nekada. Srce mi ubrzano zalupa kada neko izgovori tvoje ime ili kada čujem neku od naših pjesama. Danas sam srela nekoga sličnog tebi i ponovo si zbrkao moje sređene misli, nanio duši bol, nas dvoje hodamo različitim stazama i ja ne želim i ne mogu ponovno stajati na kraju puta čekajući tebe da mi se vratiš. Nestani, odlazi, pusti me da živim u samoći jer ona je divna i volim je.
Post je objavljen 02.03.2015. u 21:45 sati.