KRONIKE VELIKE GORICE:
Obitelj Bošnjak može se nazvati i nekakvom goričkom varijantom Vlašića ili Kostelića. I u Dinovu slučaju trener je ujedno i otac, nekad uspješni atletičar Damir Bošnjak. Tijekom njegova odrastanja znalo se činiti i da forsira vlastito dijete, ponekad i gnjavi, ali u slučaju obitelji Bošnjak to nikad nije bilo tako. Damir je na Dina prenio ljubav prema atletici, a kad je tako, sve ide puno lakše.
– Doma više razgovaramo o autima i takvim nekakvim glupostima, da se malo odmaknemo od atletike. Iako, volimo pričati i o treninzima, o atletici, zato što jednostavno uživamo u onome što radimo – kaže Dino.
Dovoljno je mlad za velike ambicije, a u njegovu slučaju one nisu samo velike nego i – najviše. U sebi nosi onu dozu samopouzdanja koju imaju samo pravi pobjednici, pa tako ni na spomen Olimpijskih igara neće ustuknuti. Ma kakvi, upravo suprotno…
– Je, realno je razmišljati o Olimpijskim igrama. Treba samo trenirati. Naravno da se svaki sportaši vidi na Olimpijskim igrama, i meni je to glavni cilj u životu. Barem nastupiti, jer osvajanje medalje bilo bi… Uh, kraj svijeta! – nasmijao se Dino i krenuo u novu rundu trčanja.
Puno je kilometara iza, ali još i više ispred njega. Onih na stazi oko glavnog terena gradskog stadiona, na tribinama, na velikim europskim i svjetskim natjecanjima, na koncu možda i onih koji se trče po olimpijskim krugovima.